utorak, 6. lipnja 2017.

Kad te u 'uređenoj državi' reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel - nema ti spasa! | Hazud.hr

Kad te u 'uređenoj državi' reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel - nema ti spasa! | Hazud.hr:





Zdravko Marić - HBOR

Kad te u “uređenoj državi” reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel – nema ti spasa!

Sudsko-korupcijski scenarij u Dugom Selu  koji nadmašuje i slavnog Hitchcocka

Posljednjih dana zgražamo se nad vijestima u kojima se ponavlja priča oko kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj koji su isplaćeni Agrokorovim tvrtkama lošeg boniteta.  Naglasak Vlade Republike Hrvatske, ministra Zdravka Marića i HBOR-a redovito je na spašavanju radnih mjesta, spašavanju proizvodnje, pa makar to spašavanje imalo i vrlo visoku cijenu koju u konačnici plaćaju građani Republike Hrvatske obzirom da je HBOR državna banka koja na svjetskom tržištu dobiva povoljne kredite a za uzvrat jamči državnim obveznicama.  Manjak nastao  nevraćenim kreditima koje je isplatio HBOR – najčešće pada na leđa hrvatskog naroda povećanjem nameta kojima se naknađuje gubitak u državnoj blagajni. Puno se puta u javnosti govorkalo  i o privilegiranim klijentima HBOR-a, pa među malim, manje poznatim poduzetnicima kruži priča da je kredit HBOR-a nemoguće dobiti ukoliko u HBOR-u nemaju neku „jaku vezu“.

Reketarenje u režiji Uprave HBOR-a i sudaca

I dok s jedne strane neki  poduzetnici dobiju  povoljne HBOR-ove kredite po kratkom postupku, uz suglasje i odobrenje tri člana Uprave, drugi muku muče s ovrhom HBOR-a jer se nad njima utjeruje dug koji ne postoji. Ministar Zdravko Marić ostao je doslovno zapanjen na informaciju da postoji stranka koju HBOR doslovno reketari, i naplaćuje joj nepostojeći dug. Da bi se takvo što moglo realizirati potrebna je koordinacija između Pravne službe HBOR-a, Uprave HBOR-a i sudaca, u ovom slučaju razriješenog suca Arnolda Čade, i sadašnjeg suca Ivana Matančevića ali i svih ostalih dionika vlasti, obzirom da se ova priča sustavno od strane institucija zataškava, neprekidno kršeći zakone na štetu nedužnika.
Kad su povratnici iz Njemačke, Nada Landeka i njezin suprug, uložili više od 2.000.000 DEM u proizvodno poduzeće u Dugom Selu mislili su da je Hrvatska pravna država u kojoj je privatni kapital zaštićen, ali gorko su se prevarili…..
DUGO-SELO-HALA-SA-TRAFOSTANICOM-640x360
Još od 2000 godine na svojoj koži osjećaju da pravo i pravda u Hrvatskoj nisu u srodstvu, da za privilegirani sloj zakoni nisu ni potrebni, a da za njihovo kršenje takvi ni ne odgovaraju.

Vođenje dva z.k. uloška za istu nekretninu! 

Kada su povratnici iz Njemačke, Nada Landeka i njezin suprug uložili novac zarađen u Njemačkoj, preko 2.000.000 tadašnjih njemačkih maraka, u proizvodno poduzeće u Dugom Selu, koje je u periodu od 1998-2003. godine zapošljavalo nešto manje od četrdeset radnika, i koje je bilo vlasnik atraktivne nekretnine veličine 21.000 m2 građevinskog zemljišta sa halama u kojima se obavljala proizvodnja za izvoz, mislili su da je Hrvatska pravna država u kojoj je privatni kapital zaštićen, i da je ovdje prioritet poticanje i zaštita gospodarstva. Upravo zato su s gorčinom pratili vijesti oko Agrokora i dodjele im poticajnih (nepovratnih sredstava), jer su na žalost, još od 2000 godine na svojoj  koži osjetili da pravo i pravda nemaju ništa zajedničko, a da za privilegirani sloj  u Hrvatskoj zakoni nisu ni potrebni, dok za kršenje zakona takvi niti ne odgovaraju.
DVA Z.K. ULOŠKA ZA JEDNU NEKRETNINU
Pogrešna identifikacija nekretnine koju ovršuje HBOR i vođenje  dva z.k. uloška za istu nekretninu
Ovi povratnici iz Njemačke su naime svoj privatni  novac uložili u tvrtku Liston d.o.o. koja je 2000 godine od društva Parkant d.o.o., vlasništvo Antolković Velimira, kupila  nekretninu označenu kao k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 upisanu u z.k. uložak 31 k.o. Dugo Selo II. U trenutku upisa prava vlasništva u zemljišne knjige na nekretnini je bio upisan teret Čakovečke banke u iznosu od 900.000 DEM Parkantovog kredita koji je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji  podmiren, i kredit Privredne banke u iznosu od 300.000 DEM koji je isto isplaćen i za koji je banka izdala Brisovno očitovanje. Međutim, nakon sklapanja ugovora o kupnji nekretnine otvara se Pandorina kutija iz koje i danas iskaču brojna iznenađenja do sada neviđena na hrvatskoj pravosudnoj  sceni. Sudac Arnold Čada istovremeno sa donošenjem Rješenja o uknjižbi prava vlasništva u korist trgovačkog društva Liston d.o.o., donosi i Rješenje kojim odobrava upis založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak za kredit koji je davne 1991. godine društvu Parkant d.o.o. odobrio Fond za razvoj iz svoje nepresušne kasice prasice koja je služila za punjenje džepova privilegiranima. Antolković Velimir, osnivač i direktor trgovačkog društva Parkant d.o.o. očito je pripadao toj privilegiranoj skupini, s kojom je vrlo jednostavno i lagodno mogao dogovoriti baš sve. Tako su te davne 1991. godine za nekretninu u društvenom vlasništvu na kojoj je kao korisnik bilo upisano Exportdrvo,  koja je u zemljišnim knjigama bila označena kao k.č. br. 1579/1, k.č. br. 1579/2, k.č. br. 1579/3, k.č. br. 1579/4 i dr. upisana u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo,  osmislili uz pomoć djelatnika Katastra i Suda u Dugom Selu posebnu katastarsku česticu koja u zemljišnim knjigama nije bila upisana i koja je označena kao k.č. br. 824, sve kako bi premostili zabranu propisanu Zakonom o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu (NN 61/91) a koja je branila opterećenje i otuđenje nekretnina u društvenom vlasništvu.

Brojni akteri sudsko-korupcijske priče

Koordinatori tih akcija bili su Marko Župan, koji je u ime Exortdrva potpisao Ugovor o kupoprodaji nekretnine Parkant-u,  iako je ista bila društveno vlasništvo a  prodaja takvih nekretnina zakonom zabranjena, pravnik Stanko Šarac tadašnji zaposlenik Exportdrva,  Velimir Antolković direktor Parkant-a i  direktor Fonda za razvoj Jurica Pavelić. Upravni odbor Fonda za razvoj je na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između korisnika društvenog zemljišta Exportdrva i Parkant d.o.o. odobrio dva kredita,  prvi od 09. prosinca 1991. godine na temelju odluke direktora Fonda Jurice Pavelića,  koji je isplaćen po Ugovoru o kreditu br. 2/92 od 10.01.1992. koji je sklopljen između Privredne banke Zagreb i Parkant d.o.o.  na iznos od 22.132.807 dinara protuvrijednost od 402.414,70 DEM, i drugi, odobren na temelju odluke direktora Fonda Pavelića dana 18.06.1992. godine isplaćen od strane Hrvatske razvojne i izvozne banke d.d. Zagreb, potpisan po Branki Ivančić na iznos od 400.000 DEM.  Na temelju odluka Fonda za razvoj i prijedloga Parkant d.o.o.  pred Općinskim sudom u Dugom Selu načinjeni su Sporazumi, I-1/92 od 02. siječnja 1992. godine kojim se radi osiguranja potraživanja vjerovnika Fonda za razvoj popisuje (nepostojeća) nekretnina k.č. br. 824 upisana u z.k. uložak br. 11. i 3537 k.o. Dugo Selo. Vjerovnik popisom stječe pravo namirenja na nekretninama. Na jednak način načinjen je i Sporazum broj I-523/92 od 23. srpnja 1992. godine kojim se radi osiguranja potraživanja u iznosu od 400.000 njemačkih maraka popisuje (nepostojeća) nekretnina  u vlasništvu dužnika (Parkant d.o.o.) k.č. br. 824 upisana u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo.  Oba Rješenja o osiguranju donijela je sutkinja Rosanda Topalušić. Dužnika Parkant d.o.o. zastupao je punomoćnik  Stanko Šarac, diplomirani pravnik, tadašnji zaposlenik Exportdrva.

Znaju li suci Općinskog suda u Dugom Selu što rade?

Da je upitno znaju li uopće suci Općinskog suda u Dugom Selu što rade, ali isto tako i referenti Zemljišno knjižnog odjela Dugog Sela,  dokazuje niz materijalnih dokaza: u zbirci isprava postoje dva Prijavna lista, jedan ispravan iz lipnja 1996. godine kojim su nekretnine označene sukladno upisu u zemljišne knjige u  z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo, ali i Prijavni list načinjen po istom geodetu Alojzu Pergaru  koji tek 1996. godine dostavlja u zemljišne knjige parcelaciju za katastarsku česticu 824 koja nikada prije nije bila upisana u zemljišne knjige u z.k. uložak 11 i z.k. uložak 3537 k.o.. Dugo Selo, dok z.k. uložak 31 k.o. Dugo Selo II nije ni bio otvoren.
Sudac Arnold Čada donosi u lipnju 1996. godine Rješenja Z-884/96 i Z-885/96 iz kojih je vidljiv slijed upisa u zemljišnu knjigu i opis katastarskih čestica.  Iz tih pravomoćnih sudskih rješenja i zemljišno knjižnog izvatka od 22. veljače 1996. godine vidljivo je da su katastarske čestice br. 1579/1, 1579/2, 1579/3, 1579/4 nakon komasacije promijenile brojeve u katastarske čestice 824/1, 824/2, 824/3, 824/4.  Na temelju ta dva sudska rješenja Zemljišno knjižni odjel toga suda u jednom trenutku vodi paralelno dva z.k. uloška za jednu nekretninu u dvije različite katastarske općine, i to u z.k. ul. 11. u k.o. Dugo Selo  i z.k. ul. 31 u k.o. Dugo Selo II, oba z.k. uloška neko kratko vrijeme bez ikakvih upisanih tereta, pa je Antolković Velimir, osnivač i direktor društva Parkant d.o.o. raspolagao  sa dva čista z.k. izvatka za jednu nekretninu i bez ikakvih zapreka podigao nove kredite koji su te 1996. godine  upisani u zemljišne knjige – kredit Čakovečke banke i Privredne banke.  Međutim, krediti odobreni od Fonda za razvoj nisu nikada ni na koji način  bili evidentirani u zemljišnim knjigama.

Sud u Dugom Selu donio Rješenje o upisu hipoteke na nekretnine za koje to HBOR nije ni predložio

PRIJEDLOG ZA UPIS HBOR-a
Nakon što je Liston stekao nekretninu od Parkant-a d.o.o. i isplatio veći dio Parkantovih dugova u milijunskim iznosima, sutkinja Rosanda Topalušić donosi Rješenje dana 21. travnja 2000 godine a  na temelju nepostojećeg  rješenja od 25. travnja 2000 godine (da, datumi su točno navedeni upravo kako ih je navela sutkinja), bez pravnog lijeka i bez dostavne naredbe, kojim određuje upis založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak koja je  1996. godine Ugovorom o cesiji od Hrvatskog fonda za privatizaciju preuzela potraživanja s područja oslobođenih u akciji „Bljesak“ i „Oluja“, i na nekretninu u vlasništvu Liston d.o.o. (koji nije dužnik HBOR-a ni Fond-a) nepravomoćno upisuju  hipoteku u iznosu od 22.132.807,00 dinara protuvrijednost od 402.414,70 DEM. Međutim, iz Podneska HBOR-a od 11.02.2000. godine koji je dostavljen u spis br. I-1/92 i I-523/92 (a ne zemljišno knjižnom odjelu) vidljivo je da je HBOR zatražio upis založnog prava na nekretninama označenim kao k.č. br. 824, upisanim u z.k. ul. 11. i 3537 k.o. Dugo Selo a ne na nekretnine k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 k.o. Dugo Selo II kojih je Liston bio vlasnik.
Kako nekretnine tako označene ne postoje, niti su ikada postojale u zemljišnim knjigama sutkinja Rosanda Topalušić donosi rješenje broj I-1/92 i I-523/92 kojim određuje upis hipoteke na nekretnine označene kao k.č. br. 824/3 upisane u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo, što je zakonski nemoguće.
Na temelju nepostojećeg rješenja od 25. travnja 2000 godine –  bivši sudac Arnold Čada, tadašnji predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu donosi  dana 21. travnja 2000 godine rješenje kojim se na temelju rješenja broj I-1/92 i I-523/92,  Ugovora br. 2/92 od  (koji je sklopljen između Privredne banke i Parkant d.o.o. i koji dug je isplaćen u cijelosti), Ugovora o cesiji sklopljenog između Hrvatskog fonda za privatizaciju i HBOR-a kojim su na HBOR prenešene tražbine sa Fonda za privatizaciju na HBOR za sredstva isplaćena za obnovu ratom razorenih područja oslobođenih tijekom akcije „Bljesak“ i „Oluja“ Sud određuje upis založnog prava u korist HBOR-a na nekretninama u vlasništvu Liston d.o.o. Rješenje je sastavljeno bez prava na žalbu i bez dostavne naredbe i uloženo je samo u spis br. I-1/92 i I-523/92.

Županijski sud ukida upis založnog prava u korist HBOR-a, a Općinski sud to ignorira!

Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem br. Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine ukida upis založnog prava u korist HBOR-a i ističe da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj
RJEŠENJE ŽUPANIJSKOG SUDA - UKIDA SE RJEŠENJE BROJ I-1-92Rješenje Gž-2737-02 - Županijski sud u Velikoj Gorici ukinuo rj
Istovremeno, na nekretninama Liston-a  bivši sudac Arnold Čada određuje upis plombe-zabilježbe prvenstvenog reda broj Z-139/1 kojom se čuva mjesto za upis hipoteke u korist HBOR-a, koja plomba čuva prevenstveni red  već 16 godina??!!
Na nepravomoćni upis hipoteke u korist HBOR-a Liston se žali i Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenjem broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003 godine UKIDA U CIJELOSTI Rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001. godine kojim se odlučuje o upisu hipoteke u korist HBOR-a na temelju nezakonitih i ništetnih sudskih Sporazuma br. I-1/92 i I-523/92, međutim Općinski sud u Dugom Selu IGNORIRA rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici i ne postupa po istom na način da briše upise koji su ukinuti, i da donese novo rješenje. Suprotno očekivanom, sutkinja  Rosanda Topalušić, po nalogu tadašnjeg predsjednika suda Arnolda Čade iz spisa br. I-1/92 i I-523/92  nadopunjuje 2004. godine  rješenje  od 25. travnja 2000 godine (21. travnja 2000 godine) na način da pisaćom mašinom nadopisuje pravni lijek i šalju ga društvu Parkant d.o.o. koje je te godine  u stečaju i koje više ne posluje na navedenoj adresi. I na to rješenje se piše žalba, međutim, niti jedna žalba Liston-a d.o.o. nije nikada rješavana pred Županijskim sudovima jer suci Općinskog suda u Dugom Selu nisu dozvolili da žalbe dođu pred viši sud.

Protiv dužnika Parkant d.o.o. ovrha neosnovana, a protiv nedužnika Liston-a d.o.o. osnovana??!!

HBOR je 01. veljače 2002. godine pokrenuo ovrhu protiv Parkant d.o.o. tražeči  ovrhom naplatu na nekretnini k.č. br. 824 zk. 11. i 3537. k.o. Dugo Selo koju sud odbija kao neosnovanu, navodeći u rješenju da nekretnine nemaju istu identifikaciju i da te nekretnine nisu upisane u zemljišne knjige kao vlasništvo Parkant d.o.o.
Nakon što viši sud u cijelosti ukida Rješenje kojim se odlučuje o upisu založnog prava u korist HBOR-a, HBOR svjedno temeljem istih sudskih Sporazuma, 2004. godine pokreće  ovrhu protiv Liston-a  d.o.o. tražeći u ovršnom postupku na Listonovoj imovini naplatu Parkantovog duga u iznosu od  5.318.252,55 kn plus kamate od 2004. godine sve do naplate, kažnjavajući tako tvrtku i njezine osnivače i ulagače, vlasnike nekretnine, za svoje vlastite propuste i nemar. Naime, iz Ugovora o kreditu sklopljenim između Parkant d.o.o. i Hrvatske banke za obnovu i razvoj sklopljeniog 1996. godine (HFP 12/96)  vidljivo je da je  HBOR bez ikakve provjere, kao garanciju po kreditu u iznosu od 1.200.000 DEM prihvatio kao zalog nepostojeću nekretninu – označenu kao k.č. br. 824 upisanu u z.k. ul. 11. i z.k. ul. 3537 k.o. Dugo Selo.
Liston d.o.o. 2005. godine nekretninu k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 upisanu u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo prodaje. 2006. godine nad Liston d.o.o. se nakon desetak namjerno iniciranih prijedloga za stečaj i odbačaja prijedloga za otvaranje stečaja, otvara stečajni postupak u kojem sud imenuje Branku Malbašić za  stečajnu upraviteljicu. Stečaj  nad Liston d.o.o. nije  se vodio već je obustavljen po čl. 203. Stečajnog zakona radi nedostatka imovine, dok je stečajna upraviteljica iskoristila period do pravomoćnosti  rješenja o obustavi  da povuče žalbu Liston-a podnešenu  protiv Rješenja o ovrsi i tako onemogućio Liston-u da u žalbenom postupku dokaže sve navedeno.  Iako se ovršni postupci za vrijeme stečajnog postupka prekidaju, za Liston d.o.o. ni to pravilo ne vrijedi, kao ni odredba o obustavi ovrhe ako ista postane nemoguća ili neprovediva.
Nasljednik razriješenog suca Arnolda Čade, sudac Ivan Matančević sa Općinskog građanskog suda u Zagrebu nastavio je, i nakon što su iz sudskog registra brisane tvrtke Parkant d.o.o. i Liston d.o.o. voditi dva paralelna ovršna postupka koji su „nastavljeni na izvršni postupak iz 1992. godine“?! što je opet pravno nemoguće obzirom da Liston nije dužnik iz  tih sudskih Sporazuma a HBOR nije vjerovnik. Tako se i danas vode postupci  Ovr 937/15 (prije I-1/92) u kojem predmetu se još, i nakon 17 godina još uvijek odlučuje o upisu založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak jer je prethodnu odluku ukinuo Županijski sud u Velikoj Gorici davne 2003. godine, i drugi Ovr 3175/15 (prje Ovr 849/04) u kojem se nedužnicima kao ovršeniku  pokušava oteti  cijela tvornica radi ovrhe koju je pokrenuo HBOR, koji nije vjerovnik i koji nema upisano založno pravo. Nepostojanje ovršenika nije procesni nedostatak za Općinski građanski sud u Zagrebu pa su za potrebe vođenja postupka izmislili „stečajnu masu Liston“ koja ne postoji, niti je ikad postojala, jer Liston nije imao imovine u stečajnom postupku o čemu je izdao potvrdu i Trgovački sud u Zagrebu.  Tako se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vode dva ovršna postupka u kojima ne postoje vjerovnik i dužnik (brisani su iz sudskog registra), ne postoji ni ovršenik koji nije dužnik, dok ovrhovoditelj HBOR nije vjerovnik i nije aktivno legitimiran za provođenje ovrhe.

Pozadina mutnih poslova djelatnika Exportdrva

Neslužbeno doznajemo da su sredstva iz kredita odobrenih  Parkant-u od Fonda za razvoj iskorištena za kupnju dionica Exportdrva i stjecanje  udjela u vlasništvu Exportdrva,  te su upravo s tom svrhom i zaposlenici Exportdrva sudjelovali u prodaji nekretnine u društvenom vlasništvu i opterećenju iste iako su takve radnje bile zakonom zabranjene. Mnogo kasije, kako bi se prikrile sve nezakonitosti, kojima nema kraja, odlučili su „ubiti“ onog tko je pukim slučajem saznao za sve malverzacije, pa su tako uništili najprije proizvodno i 100% izvozno poduzeće koje je zapošljavalo 40 radnika, a potom su nastavili uništavati  i  njegove vlasnike, ulagače, koji su u proizvodni pogon  investirali privatni kapital zarađen dugogodišnjim radom u inozemstvu.
A što danas radi „glavni dužnik“ Fonda za razvoj/HBOR-a Velimir Anotlković, osnivač i direktor Parkant-a d.o.o. koji je na policijski zapisnik još davne 2000 godine izjavio da namjerno nije knjižio kredit HBOR-a ni u knjigovodstvenim karticama niti bilježio u zemljišnim knjigama, jer to i tako nije njihov novac, i kojemu je  HBOR očigledno isto tako namjerno „zaboravio“ naplatiti dug?  On se udobno ugnijezdio u  centru Grada Zagreba, u stanu veličine 100-njak m2 na Zrinjevcu 16,  koji bespravno koristi i za koji se i danas ne zna čiji je zapravo, je li od Grada Zagreba ili GSK, dobro  zaštićen od svih institucija u Hrvatskoj s čijim je upraviteljima „dijelio kolač“,  dok je ostalu imovinu naslijeđenu od roditelja prenio na nasljednike. Mirno živi  zahvaljujući političkoj eliti koja ga godinama štiti, štiteći pri tom i sebe, jer kazneno djelo ratnog profitestva ne zastarijeva.
Izgleda da dok su neki ginuli za Hrvatsku, drugi su ginuli za nekretnine i imovinu, grabeći što društveno vlasništvo, što „bespovratne“ kredite i gradske stanove, naravno, sve bez i jedne kune uloženog kapitala. 
Za to vrijeme sljednici tvrtke Liston d.o.o. koja nije dužnik HBOR-a,  uporno dokazuju svoje pravo i ukazuju insitucijama na grube i namjerne pogreške suda, gubeći pri tom zdravlje, novac i vrijeme, za dokazivanje onog što bi sud trebao utvrditi po službenoj dužnosti, ali istovremeno i dokazuju kako je upravo ovo ovdje opisano recept i obrazac nekažnjene krađe vrijednih nekretnina u Hrvatskoj.
HBOR - SUTKINJA NAKON ČETIRI GODINE NADOPISALA SUDSKO RJEŠENJE-1
Autor: Nada Landeka/7dnevno od 02.06.2017.

petak, 19. kolovoza 2016.

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video) | Hazud.hr

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video) | Hazud.hr:





Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video)

Ovdje su pitanja na koja hrvatska javnost i oštećenici austrijskih zadruga još nemaju odgovore, hoće li ih Michael Spitzer dati?

U javnosti je puno priče, malo konkretnih saznanja o poslovanju austrijskih zadruga na hrvatskom teritoriju. Ovo iznimno važno pitanje  nekoliko puta je bilo postavljeno i kao zastupničko pitanje  u Saboru RH, zatražena je i odgoda ovrha dok Državno odvjetništvo ne donese odluke i dok institucije ne reagiraju.  Saborski zastupnici Damir Kajin, Miro Bulj, Josip Borić intenzivno su podsjećali na hitnost rješavanja ovog pitanja.   Od  Sabora je  zatraženo  da Sabor i Ministarstvo pravosuđa žurno pronađu rješenje za oštećene građane. Do danas to pitanje nije riješeno.  Tko je to u Hrvatskoj jači od Zakona i Ustava RH?
Izlaganje Josipa Borića 
S jedne strane pravna struka i oštećenici koji na temelju hrvatskih zakona i Ustava RH tvrde da te zadruge nisu imale potrebna ovlaštenja za poslovanje na području Republike Hrvatske, ali i da su kršile zakon Republike Austrije, i s druge strane, predstavnici austrijskih zadruga odnosno Raiffaisenlandesbank Austrija, njihova PR agencija i koordinator Michael Spitzer koji  tvrde da je njihovo poslovanje zakonito i profesionalno.
Oštećenici RB zadruga više su puta u svojim Priopćenjima jasno obrazložili iz kojih razloga smatraju da su žrtve nezakonitosti koje su nad njima provedene, a radi čega su i ostali bez svoje imovine.
S druge strane, PR agencija Manjgura  i koordinator Michael Spitzer tvrde da je poslovanje Raiffaisenbank zadruga, odnosno Raiffaisenlandesbank uredno i zakonito te da ih oštećenici kleveću.
Kako bi se otklonile neke nepoznanice u njihovom poslovanju, koje i inače, prema zakonu mora biti javno i transparentno, molimo koordinatora Michaela Spitzera da  hrvatskoj javnosti dao odgovore na slijedeća pitanja: 
1. Kako su regionalne austrijske zadruge uopće uspjele na hrvatsko područje, i započeti  kreditiranje Hrvata obzirom da prema registraciji i Zakonima Republike Austrije  smiju  se reklamirati samo u svojim prostorijama?
2. Svi korisnici kredita kažu da su kredit ugovarali putem posrednika. Postoje i ugovori u kojima je navedena posrednička provizija. Jesu li posrednici bili na platnoj listi kao zaposlenici zadruga?
3. Po kojoj osnovi je jednom  od dužnika po ugovoru o kreditu, umjesto kredita – isplaćena plaća u iznosu od 60.000 eur-a?
4. Obzirom da su  43 pravne osobe koje su kreditirale hrvatske građane po pravnom obliku  zadruge registrirane u Austriji,  jesu li one prema austrijskom zakonu smjele financirati samo svoje zadrugare u krugu svojeg okruga, ili im je zakon omogućio financiranje i izvan Republike Austrije?
5. Kako su banke (zadruge) sa samo 7,43 eura temeljnog kapitala uspjele osigurati tako velike iznosa novca od čak 280.000.000,00 eura – koliko tvrdite da ste ukupno plasirali na područje RH? Koji je izvor tog novca?
6. Jeste li prijavljivali svoj rad na području Hrvatske Hrvatskoj narodnoj banci?
7. Iz kojeg razloga  austrijske zadruge/banke nisu egistrirali podružnicu za financijsko poslovanje  u Hrvatskoj i ishodili potrebne dozvole potrebne za obavljanje poslova kreditiranja?
8. Kako obrazlažete činjenicu da dio dužnika uopće nije imao putovnicu u vrijeme sklapanja kredita, a vi tvrdite da su sklopili ugovore o kreditu u Austriji?
9. Kako obrazlažete činjenicu da je najveći broj dužnika ugovore o kreditu ovjerio kod javnog bilježnika u Hrvatskoj, a da pri ovjeri nije bila prisutna ovlaštena osoba austrijske zadruge/banke?  Uz to, u ugovorima o kreditu nije naznačeno da vašu stranu zastupa punomoćnik??
10.. Kako su dužnici sa minimalnim plaćama uspjeli imati zadovoljavajući bonitet za dobivanje tako visokih iznosa kredita? Tim više što su neki od njih bili i nezaposleni, ili zaposleni na određeno vrijeme?
11. Jeste li prijavljivali prijenos novca preko granice, koji je isplaćen vašim dužnicima u Hrvatskoj. U nekoliko ugovora stoji označena i naplata “prijenos novca preko granice”, kako je to moguće, kad zakon propisuje isključivo bankovne transfere? Znači li to da su novac preko granice prenosili vaši djelatnici?
12. Biste li na području Republike Austrije prihvatili kao valjan ugovor sklopljen s Hrvatom,  koji nije ovjeren? Austrijski zakon možda propisuje da se ugovori ne ovjeravaju, ali Zakon o legalizaciji međunarodnih isprava propisuje, ako su Ugovori sklopljeni u Austriji, zašto nemaju propisanu nadovjeru Apostille?
13. Kako ste, i s kojom nakanom, kao strana pravna osoba, zatražili OIB u Republici Hrvatskoj?
14.. Jesu li ugovori o kreditu prijavljeni Austrijskoj narodnoj banci?
15. Kako u svojim poslovnim knjigama knjižite potraživanja od Hrvata i jesu li knjigovodstveno prikazani svi krediti?  Jeste li u mogućnosti takvo knjiženje, kao dokaze,  dostaviti sudovima pred kojima se vode parnice?
16. Je li uobičajeno poslovanje vaše zadruge/banke da vaši djelatnici naplaćuju u gotovini rate kredita i kamate (u ovom slučaju naplata se vrši na području Hrvatske) , i da novac nose u koferima natrag u Austriju, pretpostavljamo u vašu poslovnicu u Austriji?
17. Kako su odvjetnici/posrednici uplaćivali rate na vaše račune, koje su njima plaćali dužnici? Je li to plaćanje vršeno preko deviznog računa vaše zadruge/banke?
18. Predstavljate se kao glavni koordinator austrijskih zadruga. Koji je vaš opis poslova na području Hrvatske, i iz kojeg razloga ste imenovani za koordinatora za područje Republike Hrvatske?
19. Jesu li direktori i zaposlenici zadruga plaćeni za izlazak na teren u Hrvatsku, i “procjenu nekretnina”, je li gdje u poslovnim knjigama evidentiran njihov rad na području RH – pregled nekretnina?
Nada Landeka/ HAZUD/Oštećenici RB zadruga, Posojilnica bank i ZVEZA bank

EKSKLUZIVNO: Nenad Koljaja tuži trgovačko društvo za gospodarsko poslovanje - RBA zadruge, evo zašto!!! | Hazud.hr

EKSKLUZIVNO: Nenad Koljaja tuži trgovačko društvo za gospodarsko poslovanje - RBA zadruge, evo zašto!!! | Hazud.hr:



Nenad Koljaja tuži Raiffaisen zadruge

EKSKLUZIVNO: Nenad Koljaja tuži trgovačko društvo za gospodarsko poslovanje – RBA zadruge, evo zašto!!!

RBA - ŠTEDNI RAČUNI U ZADRUGAMANovinarka i urednica portalaHAZUD.HR Nada LandekaIgor Drenjančević, novinar i  urednikportala HOP.HR, i suradnik oba portala Nenad Koljaja koji je ujedno i oštećenik jedne od RBA zadruga,  već duže vrijeme pišu i istražuju o fenomenu poslovanja austrijskih zadruga Grupacije Štajerska na području Republike Hrvatske i to bez potrebnih dozvola propisanih zakonima Republike Hrvatske i putem brojnih posrednika.
Istraživanja o nezakonitom radu austrijskih zadruga na području Republike Hrvatske novinari oba portala provode uz stručnu suradnju pravnika i odvjetnika  koji su  upoznati sa djelovanjem ovih trgovačkih društava na području Republike Hrvatske, ali i sa postojanjem “spornog” Popisa sa imenima hrvatskih državljana i iznosima depozita u austrijskim zadrugama a za koji Grupacija Raiffaisen Štajerska tvrde da je isti krivotvoren. http://www.vecernji.hr/hrvatska/austrijski-raiffeisen-landesbank-podigao-tuzbu-protiv-nenada-koljaja-zbog-kleveta-i-uvreda-1104427
Činjenično stanje je bitno drugačije od onog kakvim ga njihove PR agencije i koordinator za Hrvatsku Michael Spitzer, ali i neki austrijskim zadrugama skloni mediji,  žele u javnosti prikazati.
Naime, Nenad Koljaja  još je u veljači 2015 godine  osobno posjetio Državno Tužiteljstvo Austrije, te je kao jedan od oštećenika, u prisustvu odvjetnice Ines Sorić Bošković načinio uvid i pregledao cijeli spis,  preslikao dokumentaciju  za koju je smatrao da je potrebna za daljnju provedbu istrage u Hrvatskoj, te je većim dijelom te dokumentacije regularnim putem (nadopunio kaznenu prijavu) i dostavio ju Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Svu dokumentaciju koju je Koljaja na zakonit način pribavio (kao stranka u postupku) predočio je i u USKOK-u iako upravo USKOK i DORH imaju mogućnosti pribaviti svu tu dokumentaciju po službenoj dužnosti  direktno iz Austrije, pa tako i od FMA.
Brojni oštećenici posjeduju u originalu prepisku sa FMA iz kojih dokumenata nedvojbeno se iščitava da je FMA radila u dva navrata nadzor nad tim austrijskim zadrugama koje su se kasnije pripojile u Raiffaisenlandesbank Štajerska, dakle, prethodno su nosile 43 imena raznih zadruga, baš kako je to naznačeno  i u  navedenom “spornom” Popisu.
O navedenom popisu, Koljaja i naš portal dobili  su potvrdu i  iz Austrije, od austrijskih novinara ali i od predsjednice Udruge KOV – Kreditopferhilfe, gdjeIsabelle Heydarfadai   koja okuplja oštećenike od banaka.  Dopis predsjednice Udruge KOV prenosimo u cijelosti, uz isječke dokumentacije koja je uz dopis dostavljena.
*************************************************************************
RBA - PRANJE NOVCA
Novac od trgovine oružjem, prodaje droge, prostitucije, ili pranje novca?
Objavljeno: ponedjeljak, 30. svibnja, 2016 17:42
Za: ‘renate.graber@derstandard.at
Kopija: vorstand@kreditopferhilfe.net
Predmet: Izvješće: “Privatni bankar koji je uvećao prihod preko glave
S interesom sam pročitao vaš  izvještaj »Upravitelj banke  sve je prerastao “” [http://derstandard.at/2000037776207/Ein-Bankmanager-dem-alles-ueber-den-Kopf-gewachsen-ist].
Dio  izvješća,  ne bi trebao ostati bez odgovora i od strane KOV Udruge žrtava bankara i banaka
Michale Spitzer, povjerenik austrijskih zadruga za Hrvatsku kaže:  “Optužbama koje iznose oštećenici Raiffeisen austrijskih zadruga,  oni žele situaciju okrenuti u korist dužnika, što je sasvim neprirodno.  Mi svaki tjedan upućujemo pozive za prijateljsko rješenje. Optužbama da je novac prljav, i da je ovim kreditnim plasmanima novac opran, dovele su do toga  da komitenti  Zajmove ne žele  platiti”. “

Ova izjava je gotovo izrugivanje oštećenih zajmoprimaca koji  na prvo mjesto stavljaju  izvor novca i pravnu valjanost posla.

Uglavnom, nakon što je postavljeno  pitanje koji je glavni  razlog  da je  Raiffeisenlandesbank angažiralo  Mag. Spitzera  kao “glavnog koordinatora” za Hrvatsku, ako je sve u redu, nismo dobili odgovor.  Slijedeći brojne tragove koje su pokušali mnogi prikriti, vratili smo se u 1990 godinu. Te godine izbio je  “skandal”,  na temelju sačinjenog izvještaja – Hans Pretterebnerpisao je o tome u svom dnevniku (TOP magazine): “Krive promjene, pravi lopovi” 
Opet Raiffeisen govori samo o  jednoj  strani  – tj. isključivo o obvezi i odgovornosti dužnika, međutim,  ako se postupak vodi pred sudom, tada sud daje i utvrđuje potpuno drugačiju sliku. Upravo tu, drugačiju sliku koordinator Spitzer iRaiffeisenlandesbank imaju namjeru u ovoj aferi  prikriti, kako ne bi imala  kobne posljedice za tolike “slavne” osobe. To je zapravo priča izvan zakona – većina sudionika te priče su “poput” penjanja ljestvama gradili karijeru zahvaljujući novcu izvučenom 1990 iz Hrvatske  i opranom kroz austrijske štedionice.
Ali vratimo se Štajerske Raiffeisen banke: Zašto se uvijek ističe samo Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg? 
U stvari, prikazane su:
* 21 Štajerske Raiffeisen banke (43 op.a.)
* 3 Slovenske  banke
* 44 kreditnih posrednika
* 15 Javnih bilježnika
* 17 Odvjetnika
* 6 službenika  za provedbu zakona
Ne zna li se to?  Ili se  prikrivaju ovi podaci u cilju zataškavanja afere?
Štoviše: Zapanjujuće je da je jedan broj istaknutih i poluistaknutih štediša Hrvata iz Hrvatske, što potvrđuju  računi iz popisa  s dijelom prikazanih računa u  Raiffeisen banaka Štajerska  (vidi priloženi popis).
RBA - POPIS TAJNIH RAČUNA
RBA – POPIS TAJNIH RAČUNA (Redakcija HAZUD-a posjeduje cijeli popis)
Je li ovaj popis  dostupan Uredu javnog tužitelja nije službeno poznato, kao ni  je li i kako je tužitelj progonio očite sumnje u pranje novca u ovom pitanju. 
Srdačan pozdrav
Isabella Heydarfadai, Predsjednica KOV
******************************************************************************
HAZUD.HR  je već objavio  da navedene zadruge imaju svega 7,43 eura temeljnog kapitala. Stoga je  istraga novinare vodila  tragom ulagača koji su morali uložiti kapital da bi zadruge obavljale financijsko poslovanje u milijunskim iznosima, jer je sasvim sigurno da sa 7,43 eura kapitala nitko nije u mogućnosti ostvariti  plasman kredita od čak 280.000.000 eur-a, koji iznos je austrijsko tužiteljstvo utvrdilo da je isplaćen na području Hrvatske, i to samo u onom dijelu koji su oni istraživali.
koljaja dorhTragom istraživanja, Nenad Koljaja dobio je  i dokument/Popis sa imenima “zadrugara” tj. vlasnika računa u austrijskim zadrugama. Popis imena sa te liste preklapa se sa imenima liste koju posjeduje KOV – Austrijska udruga žrtava banaka i bankara. Koljaja  izvor od kojeg je popis dobio želi ostaviti anonimnim, što je i razumljivo, ali i njegovo pravo propisano zakonom.
Prvi korak koji je  učinjen  nakon što je  Popis “ugledao svjetlo dana” je bilo  kontaktiranje FMA i traženje autentičnosti navedenog spiska. Iz FMA je dobiven odgovor da politika njihovog poslovanja propisuje tajnost, i da oni ne mogu niti osporiti, niti potvrditi navedeni spisak, obzirom da bi davanjem informacije kršili  pravila koja su  propisana za njihovo poslovanje.  Naime, FMA može informaciju dati samo službenom tijelu Republike Hrvatske i to službenim putem.
RBA - zadruga 1
Trgovačko društvo – RB zadruga
Isto tako, odmah isti dan HAZUD.HR  je  uputio  u Raiffaisenlandesbank, s pitanjem, koliko hrvatskih građana ima otvoren račun u njihovim bankama, odnosno, koliko od njih je štedišta, a koliko korisnika kredita. O tome nisu dali odgovor. Međutim osporili su vjerodostojnost popisa koji smo im dostavili, što i ne čudi, obzirom da je Raiffaisenlandesbank tek pravni sljednik (pripajanjem odnosno pridruživanjem) austrijskih zadruga s Popisa.
Kako Kazneni zakon RH nalaže da “svatko tko ima saznanja o sumnji u kazneno djelo, dužan je tu sumnju prijaviti nadležnim tijelima“, a naročito poznajući izvor odakle je taj spisak stigao, odmah u četvrtak, dan poslije nakon što je Koljaja imao u posjedu  navedeni popis,  sastavljena je Kaznena prijava zbog sumnje na organizirano pranje novca, povezano sa sumnjom da je kroz ulaganja novca na računima u Austriji, isti ponovo kroz kredite vraćen na područje Hrvatske i kapitaliziran (opran) kroz ovršne postupke, kupnjom većeg broja nekretnina u tim ovršnim postupcima.  Isto tako, cijeli slučaj prijavljen je odmah,  osim USKOK-u i DORH-u, i Ministarstvu financija, Povjerenstvu za istraživanje sukoba interesa, Europskoj komisiji u Hrvatskoj, FMA u Austriji, Odjelu Bundestaga koji je zadužen za nadzor novca, zatim Austrijskom tužiteljstvu, te Interpolu,   te su kontaktirane i međunarodne novinarske i druge udruge koje provode istraživanja pranja novca, sve u svrhu da za to zadužena tijela utvrde vjerodostojnost ili nevjerodostojnost navedenog Popisa, odnosno da utvrde tijek kapitala austrijskih zadruga od njihovog osnivanja pa do plasiranja kapitala na području Republike Hrvatske.
Ovakav  postupak je propisan Zakonima RH, ali i europskim propisima, i dužnost je svakog građanina. Isti je poduzet u svrhu donošenja mjerodavne odluke tijela zaduženih za utvrđenje zakonitog odnosno nezakonitog poslovanja. Ni Nenad Koljaja, ni novinari istraživači koji su ovu temu istraživali nisu presumirali ničiju  krivnju, već su zatražili od tijela za to zaduženih, da utvrde  sva navedena pitanja.  Umjesto očekivanog službenog odgovora institucija, provode se atake protiv novinara istražitelja, odnosno medijski linč, vjerovatno u svrhu promjene mišljenja javnosti.
Dva dana nakon saznanja o postojećem Popisu, na HRT4,  u Studio4 gostovali su  novinarka Nada Landeka i  odvjetnik Mario Poljak. Tom prilikom   najavili su  javnosti da postoji spisak koji bi možda mogao razjasniti brojne nedoumice okopitanja poslovanja trgovačkih društava –  Raiffaisen zadruga iz Austrije, obzirom na imena koja su u njemu navedena.  U isto vrijeme Koljaja i HAZUD.HR  dobili su  i dodatne informacije od austrijskih kolega novinara, ali i spisak Hrvata sa računima u austrijskim zadrugama do kojeg su istragom došle austrijske udruge i  austrijski novinari.

Vjerovatnost da je Popis vlasnika računa u RBA zadrugama  krivotvoren  ravna je 0

Naime, potencijalni krivotvoritelj svakako bi morao do u detalje poznavati brojne činjenice. Prvo, austrijske zadruge su u spisku navedene bez ikakve pogreške.Potencijalni krivotvoritelj bi morao znati  je  da je upravo gđa Mag Martina Andexlinger bila zadužena za provedbu nadzora  od strane FMA,  što nam je ona i potvrdila, morao bi znati i kako izgleda potpis gospođe Andexlinger kao i na kojoj je poziciji zaposlena u FMA.  Uz sve to, doista  imamo i potvrdu da je FMA  vršio istragu i to  2011 godine. FMA je te godine vršila  nadzor u svezi slučaja Ivo Sanader i Hypo, te je upravo tijekom tog nadzora utvrđeno da se na računima Ive Sanadera u Raiffaisenlandesbank Austrija nalazi više od 1.400.000 eur-a.
Isto tako, u dnu navedenog Popisa sa imenima poznatih ličnosti, mahom političara,  nalazi se potpis gospodina  Mag. Markusa Maira koji je u to vrijeme bio ovlaštena osoba za RaiifaisenLandesbank Steiermark AG.  U navedenom dopisu gospodin Mair navodi da imaju otprilike 15000 klijenata iz Republike Hrvatske što se preklapa sa podacima sa terena.

Sami  oštećenici su više puta postavljali pitanja tko su zadrugari RBA zadruga i odakle zadrugama sa 7,43 eura temeljnog kapitala – iznos od preko pola milijarde eura koji je kroz kredite isplaćen na području Republike Hrvatske?

Nadalje, “navodni krivotvoritelji”  morali bi znati i tko je ovlašteni potpisnik u Raiffaisenlandesbank, ali bi isto tako morali i u detalje  znati kako izgleda originalni potpis gosp. Mag. Markusa Maiera.
Osim toga, da je dopis FMA  na bilo koji način uređivan, krivotvoren ili slično, logično bi bilo da nosi noviji datum, a ne datum od 05.07.2011. godine.  Isto tako klijenti navedeni u Popisu navedeni su po abecednom redu, i nabrojani su bivši i sadašnji dužnosnici, saborski zastupnici, neki suci, isto tako i njihove supruge, i druge osobe iz javnog života, ali i iz krim miljea.  Potencijalni krivotvoritelj morao bi si dati prilično truda iz javnog života RH izdvojiti ličnosti iz javnog, kulturnog i sportskog života i posložiti spisak po abecednom redu, navesti sve zadruge, te nabrojiti iznose koji bi se, koje li slučajnosti, preklopili upravo sa iznosom kredita plasiranih u RH.

Kolika je vjerovatnost da bi se netko išao poigravati sastavljanjem tako mješovitog i ažurnog spiska,  sa popisom imena i zadruga, iznosima kapitala, koji popis, kad ga se detaljnije prouči, upućuje na međusobne poveznice (i nešto zajedničko) brojnih imena koji su u njemu navedeni?

Isto tako, stručnjaci grafolozi i krim forenzičari koje su kontaktirani u svezi autentičnosti dokumenta, a koji se inače bave otkrivanjem krivotvorina, svakako su skrenuli pažnju da u navedenom dokumentu nema odstupanja u tisku, nejednakih crta, svjetlijih i tamnijih tonova, nema nejednakih slova, niti neravnoteže u pisanju, niti se u bilo kojem dijelu teksta vidi da je isti na bilo koji način preuređivan, ili da bi na njemu nešto bilo nadodano.
Brojevi računa i pojedina imena, autentično su prekrižena, kasnijom analizom i istragom utvrđeno je tko su ljudi čija su imena prekrižena, ali sigurno je, da kada bi netko išao svjesno krivotvoriti i podvaljivati dokument tada ne bi ga ostavio takvim originalnim, sa svim zatamnjenim imenima, koja imena je zatamnila osoba koja je popis predala Nenadu Koljaji, već bi ista imena ili izostavio, ili bi ih naveo.
Osim toga, austrijski novinari, austrijske udruge za zaštitu oštećenika od banaka, potvrdile su da je dokument najvjerovatnije autentičan, ali i da postoji i drugi popis, osoba koje su vlasnici računa u austrijskim zadrugama.
RBA - 30 posto godišnja kamata
RBA – 30 posto godišnja kamata na depozite
Analizom financijskog toka unazad, sve do 1994. godine, u vrijeme kada je novac zarobljen u bankama (stara devizna štednja), novac iz financijskog inžinjeringa, i pribavljen od prodaje dionica, novac doslovno isisavan iz Hrvatske, dolazi se do zaključka da se ni danas službeno ne zna gdje je taj novac završio, a istovremeno se nameće zaključak, da 43 austrijske zadruge nisu mogle sa 7,43 eura stvoriti kapital u iznosu od pola milijarde eura- koliko novca je isplaćeno kroz kredite na području Repblike Hrvatske. A sve te tvrdnje upućuju na činjenicu da bi popis doista mogao biti autentičan, o čemu se trebaju izjasniti institucije koje su zadužene za istraživanje pranja novca i dr. kaznenih djela u Hrvatskoj i izvan nje a ne PR agencije.
Jedno je sigurno, Hrvatskoj nisu potrebne afere Panama Papers i slične da bi se znalo kako se novac opljačkan u Hrvatskoj  pere i vraća kroz razna ulaganja u Hrvatsku.  Dovoljno je pri trgovačkim sudovima provjeriti, baš kao i u provedenim predstečajnim nagodbama, strane tvrtke koje su u obliku Offshore kompanija vraćaju na hrvatsko tržište kao ulagači i investitori a u naravi su vlasništvo “propalih” poduzetnika i tajkuna.
Autor: Nada Landeka

Hoće li kum Željko Žužić financirati i ovogodišnju Mesićevu izbornu kampanju? | Hazud.hr

Hoće li kum Željko Žužić financirati i ovogodišnju Mesićevu izbornu kampanju? | Hazud.hr:



Mesić - Žužić

Hoće li kum Željko Žužić financirati i ovogodišnju Mesićevu izbornu kampanju?

Za utaju 47,6 milijuna kuna poreza Žužić dobio šest mjeseci zatvora

Željko-Žućić- ured, portret snimio-Boris-Scitar-640x360
tajkun Željko Žužić
Velikogorički tajkun Željko Žužić, prijatelj i kum bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića, i suprug sutkinje velikogoričkog Općinskog suda Vesne Žužić  u lipnju 2016 godine nagodio se sa tužiteljstvom i dogovorio kaznu radi  utaje 47,76 milijuna kuna poreza.  Na zagrebačkom Županijskom sudu sporazumno je osuđen na djelomičnu uvjetnu zatvorsku kaznu prema kojoj će u zatvoru morati provesti šest mjeseci, a preostalih sedam mjeseci na uvjetnoj slobodi.
Žužić je na sjednici optužnog vijeća priznao nedjelo i nagodio se s tužiteljstvom. Za utaju 47,6 milijuna kuna poreza osuđen je na 13 mjeseci zatvora, od ćega će sedam mjeseci biti na uvjetnoj slobodi, a šest mjeseci u zatvoru.
Također bit će mu oduzeta imovinska korist od približno 47 milijuna kuna. Prema  neslužbenim informacijama navodno  je Žužić već uplatio u državni proračun 10 milijuna kuna, dok je kao zalog da će uplatiti i ostatak od 37 milijuna kuna dao poslovnu zgradu u Velikoj Gorici, veličine 5600 metara četvornih.
Protiv Žužića je pokrenut postupak zbog utaje 47,6 milijuna kuna  poreznog duga tvrtke Solidum Žužić. Željko Žužić svu je imovinu vrijednu minimalno 437 milijuna kuna  svojih tvrtki prebacio na svoje osobno ime, a potom je obustavio poslovanje tvrtki kako bi izbjegao platiti  porezni dug.
Željko Žužić izdašno je financirao Mesićevu kampanju na predsjedničkim izborima, a ujedno je i poslovni partner Mesićeva zeta Renata Obranovića. Sada kada se “rasteretio” optužnice, ostalo mu je  očigledno  dovoljno kapitala iz kojeg može opet financirati kampanju svojega kuma Stipe Mesića.
Stipe Mesić - ured, portret
Stipe Mesić, bivši predsjednik RH, kum Žužićevom sinu
Vesna i Željko Žužić
Vesna Žužić, sutkinja Općinskog suda u Velikoj Gorici, i tajkun Željko Žužić
VEZANI TEKST:
Autor: N.L./HAZUD

nedjelja, 28. veljače 2016.

Otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u ime ovršenih i blokiranih Hrvata

Otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u ime ovršenih i blokiranih Hrvata





dužnička kriza

Otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u ime ovršenih i blokiranih Hrvata

Datum objave: 29. siječanj 2016./hazud.hr/N.Landeka/HAZUD
Cijenjeni gospodine premijeru

Dio svojeg životnog i radnog vijeka proveli ste u demokratskoj, socijalno-gospodarsko razvijenoj zemlji, u kojoj dužnike  ne iznose  iz njihovih domova.  Vidjeli ste kako život izgleda u  zemlji u kojoj stanovnici  imaju svoje dostojanstvo i pravo na dom. Reklo bi se, vidjeli ste i doživjeli kako  život izgleda u pravno uređenim zemljama.

U Hrvatskoj je stanje u pravosuđu  ne katastrofalno već potpuno trulo.

Iz niza pravosudnih slučajeva u kojima je dokumentirano uočena nesposobnost sudskih službenika pa i sudaca, ukazuju na činjenicu da hrvatskim pravosuđem ili vlada mafija, ili su u pravosuđu zaposleni nestručni  i nekompetentni suci koji su na to radno mjesto došli po rođačkim i nekim drugim vezama, ili je pravosuđe potpuno bez nadzora a što im omogućuje da rade što god požele, a sve to na štetu hrvatskog naroda koji u svim oblicima plaća štetu aljkavog postupanja.
Naime kao prvo, stranke u sudskim postupcima plaćaju iznimno visoke odvjetničke troškove i sudske pristojbe što doslovno onemogućuje pristup sudu i pravo na  pravedno parničenje, naročito kad su stranke neuke,  koje se bez odvjetnika teško mogu izboriti za svoje pravo. Drugo je pitanje, hoće li se uspjeti izboriti za svoje pravo i sa odvjetnicima, obzirom da je i odvjetništvo kod nas podijeljeno na elitno i na prosječno. Elitne odvjetnike je gotovo nemoguće platiti, a prosječni mogu pasti u iskušenje da za neku simboličnu naknadu ili iz nekih drugih razloga budu skloni i suprotnoj strani.
Slijedeći problem je svakako neprimjena zakona od strane sudaca ili njihova nejednaka i raziličita primjena zavisno od predmeta do predmeta. Najveći problem ovog trenutka je problem blokiranih građana čiji računi su blokirani ovršnim ispravama; mjeničnim očitovanjem, zadužnicom, suglasnosti o zapljeni sredstava sa računa, ili pravomoćnom sudskom presudom. Činjenica je da takve ovršne isprave zastarijevaju nakon isteka roka od deset godina. Tijekom deset godina promjeni se niz okolnosti, dio duga se možda plati, možda je isplaćen i u cijelosti,  možda su se promijenile okolnosti koje su postojale u trenutku ovjere takve izjave, i sl….. ali posjednik takve isprave u svakom trenutku ima pravo neposredno u FINU dostaviti ovršnu ispravu i okoristiti se zapljenom računa i prijenosom novca sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.  U svim nabrojanim slučajevima  ovršenik gotovo da uopće nema mogućnosti žalbe. Ovrha se provodi neposredno, ovrhovoditelj dostavi ovršnu ispravu u FINU i zapljena se provodi istog dana. Ovršenici za istu doznaju tek nakon nekog vremena, a  deblokada računa ovisi isključivo o milosti sudova – koji pak niti sami ne znaju kako u kojoj situaciji postupati.
Ovrhe su gospodine premijeru politički problem, ne pravosudni.
Već niz godina provode se ovršni postupci i plijene novac i imovina stanovnika Republike Hrvatske bez ikakvog reda i pravila, i vrlo često bez mogućnosti ulaganja žalbe. Takva situacija uzročnik je niza drugih problema. Obitelji su doslovno bez novca, radnici koji mjesecima nisu primili plaću dospjeli su ne svojom krivnjom u status dužnika jer obveze nisu ni na koji način mogli podmiriti, a s druge strane blokadom žiro računa i cjelokupne imovine uskraćene su im mogućnosti bilo kakvog iznalaženja rješenja. Ovo stanje dovodi do smanjenja potrošnje, do lošijeg obrazovanja djece i studenata, do smanjenja nataliteta, do teških socijalnih slučajeva koji opet padaju na teret državi, i sl. Ljudi su postali depresivni, obolijevaju, beznadni su, bez stalnog radnog mjesta i bez primanja.
Što im preostaje gospodine premijeru?
Novac iz državnog proračuna slijeva se neumjereno i u visokim iznosima na račune  brojnih  političkih stranaka i strančica, na račune raznoraznih udruga  i kćerke i pokćerke tih udruga, plaćaju se mediji koje su iste te privilegirane udruge pokrenuli, dok s druge strane tamo gdje je pomoć potrebna ista ne stiže, ili stiže prekasno.
Ovog trenutka za dužnike su  najznačajnija  četiri problema;
  1. Problem građana koji su ovršeni i blokirani od strane nelegalnih austrijskih zadruga, a koje su na području Hrvatske poslovale na sivo (ili na crno), bez prijavljivanja svojih poslovnih aktivnosti i bez potrebnih dozvola. Iste te nelegalne zadruge pokrenule su pravno nevaljalim javnobilježničkim ispravama ovršne postupke koji su osnov za blokade imovine i računa, te oduzimanja novčanih sredstava, imovine i provedbi deložacija. Što s ljudima koji su izbačeni na ulicu. Hrvatska ako je demokratska zemlja ne može sebi dozvoliti umjesto gospodarskog rasta i proizvodnje, proizvoditi isključivo sirotinju i beskućnike. Ovo pitanje, nužno je ODMAH i bez zadrške rješavati
  2. Drugi problem je neriješeno pitanje ovršenih i osiromašenih od strane nelegalnih kreditnih ureda. U posljednjih pet, a možda i više godina u Hrvatskoj su kao gljive niknula brojna trgovačka društva koja su ne znamo na koji način uspjela se registrirati kod trgovačkih sudova za kreditno poslovanje iako za to nisu imali nikakvih uvjeta. Organiziranom pljačkom preko tih „kreditnih ureda“ na desetke tisuća ostalo je bez financijske i materijalne imovine, bez svojih domova. To je najsurovija pljačka koju je živ čovjek vidio, i vjerovatno nigdje provedena osim u Hrvatskoj. Naočigled legalnim poslom, sklapanjem ugovora o kreditu sa uredima koji su poslovali bez potrebnih dozvola, isplaćivan je minimalan iznos novca, a odmah u startu su kuće i stanovi vlasnički prenešeni na nepoznate osobe. Drugim riječima, proveli su pljačku pred očima cjelokupne javnosti. I ne samo da su prenijeli imovinu na sebe bez ikakvog osnova, već su i silom izbacivali ljude iz njihovih domova, prijekim sudom-upadima dok nikog nije bilo doma, preprodavali stanove i kuće višestruko vrijednije od visine duga, dok su istovremeno preko trećih pravnih osoba vršili zapljenu novčanih sredstava putem FINE.  Dužnici na postupanje nisu imali pravo žalbe, točnije, osuđeni su bez suda i bez prava prigovora.
  3. Treći vrlo značajan problem su kartične kuće koje se na gotovo jednak lihvarski način ponašaju prema građanima kao i naprijed opisani. Godinama kartične kuće bez ikakvog nadzora obračunavaju lihvarske kamate, povećavaju glavnice, ovršuju i blokiraju sve redom, a građani uopće ne znaju, niti imaju bilo kakav podatak koja je visina njihovog stvarnog duga, koliko su otplatili, i sl. jer takvu obavijest gotovo da je nemoguće od njih dobiti. Metoda  naplate je ista: blokada računa, zapljena novčanih sredstava, zabilježba ovrhe na imovini, prodaja imovine, iseljavanje dužnika.
Gospodine premijeru,
o ovim problemima gotovo je sve već javno rečeno, a i puno puta obrazloženo i potkrijepljeno argumentima vašim prethodnicima.  Primili su nas mnogi, ali do danas nije ponuđeno adekvatno rješenje i zaštita ovršenika. Protekle četiri godine ovršenici i dužnici tih nelegalnih kreditora, ili pak onih kreditora koji nekontrolirano obračunavaju redovne i zatezne kamate, penale, opomene i slično proživjeli su pakao. S nestrpljenjem su iščekivali rješenje koje im je mnogo puta bilo obećavano od strane bivše Vlade RH. I bivši ministar financija Slavko Linić, pa u jednom trenutku čak i bivši premijer Zoran Milanović, uz velik broj drugih ekonomskih stručnjaka javno su izjavljivali da je u opisanim slučajevima riječ o kriminalu. Cijeli predmet predan je DORH-u na provođenje istrage, 19 optuženika iz afere „kreditni uredi“ čak su bili pritvoreni i protiv njih se vodi sudski postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu, dok su u Austriji  pokrenute značajne istrage protiv djelatnika nelegalnih austrijskih zadruga koje ovršno-pljačkaškim pohodom haraju Hrvatskom, ali ono što dužnicima treba – to je zaštita od nezakonitosti. I TO HITNO.
Naime, dužnici nemaju financijsku ni moralnu snagu izdržati sav taj pritisak. Ovakvo stanje dovodi do teških bolesti dužnika i do niza samoubojstava. Obitelji se raspadaju, kriza ostavlja teške tragove, a još veće posljedice ostavlja spoznaja – da su ljudi prepušteni sami sebi.
Istina, u rujnu 2015. godine donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, a danas ujutro je ponovno bila Zaključkom određena deložacija o čemu smo vas obavijestili i elektronskom poštom. Sudovi parcijalno primjenjuju zakon, pa tako neki suci donose Rješenje o odgodi ovrhe, dok drugi određuju iseljenje u potpuno jednakoj pravnoj stvari.
U Ministarstvu pravosuđa raspravljali smo i o pitanju  primjene zakona, tj. može li se i smije zakon primjenjivati retroaktivno, ako da na koji način, ako ne, koju onda pravnu zaštitu od nezakonitih ovrha dužnici uopće imaju?
Do danas nema odgovora na  pitanja koja muče dužnike/ovršenike. FINA ne ispituje zakonitost osnove za pljenidbu pa provodi ovrhe neovisno o tome je li isprava zakonita ili nije, i je li u zastari. Sudovi pak nejednako primjenjuju zakon pa pred pojedinim sudovima tvrde da donešeni zakon ne odnosi se na dužnike koji su žrtve tih nelegalnih kreditora postali do 30. rujna 2015 godine, već nakon tog datuma. Nejasno je onda s kojom svrhom je takav zakon donešen, kad ne daje adekvatnu zaštitu ovršenicima, ovrhe se nadalje provode, računi su blokirani, a imovina im se otima.
Osim toga, odredbe tog Zakona su nejasne pa se i različito tumače. Neki tvrde da se Zakon odnosi samo na dio populacije, i samo na fizičke osobe i to do milijun kuna duga, dok drugi tvrde da ništetnost sama po sebi ne proizvodi nikakve pravne učinke, pa se u stvari niti jedna ovrha pokrenuta od strane kreditora koji na području Hrvatske nisu legalno prijavili svoje poslovne aktivnosti ne može ni  smatrati pravno valjanom, tim više što su takvi akti u nesuglasju sa brojnim zakonima koji su na snazi u RH.
Ovo su pitanja koja HITNO treba razriješiti  i na iste dati odgovor, te od strane Ministarstva pravosuđa i Ministarstva financija dati interne upute FINI i sudovima – kako postupati u opisanim slučajevima.  Situacija je žurna i treba ju rješavati bez odgode. Bivšoj Vladi dan je prijedlog da se problem riješi u obliku posebne  Uredbe kojom bi se svi nezakoniti ugovori i akti smatrali poništenim. To je bilo pokušano riješiti nedorečenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ali očigledno nije kvalitetno riješeno kad se deložacije i nadalje provode, a računi građana nisu deblokirani.
Molimo vas da primite predstavnike dužnika nelegalnih kreditnih ureda i dužnika kartičnih kuća na sastanak,  na kojem bi svakako bilo uputno da budu prisutni i ministar pravosuđa i ministar financija, i to promptno kako bi i vi sami što prije mogli polučiti rezultate provedbi reformi i ispravka nezakonitosti.
Uz vrlo malo truda, naša zemlja može biti perspektivna i uspješna, bogata i plodonosna, a građani poduzetni i sretni, stvaralački raspoloženi, međutim  sve dok su im računi blokirani, džepovi prazni a imovina meta lihvara –  građani  nemaju i ne mogu imati poticaja ni snage za napredak.
U svezi svega navedenog, predlažemo vam da primite  predstavnike dužnika nelegalnih kreditora jedan od narednih radnih dana, i to delegaciju od četvero građana, najkasnije do četvrtka 04.02.2016. godine,  za koji dan je predviđen organizirani prosvjed ispred Hrvatskog sabora.  Delegacija predstavnika dužnika iznijet će vam vrlo zabrinjavajuće činjenice i predložiti vrlo jednostavna i učinkovita rješenja.
Zahvaljujemo se,
PREDSTAVNICI DUŽNIKA NELEGALNIH KREDITNIH UREDA I NELEGALNIH AUSTRIJSKIH ZADRUGA