Datum objave: 07. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/Berislav Janković /HAZUD
Neurednom dostavom uz pomoć poštanskih djelatnika i FINE do “zakonite” pljačke novca i imovine i osiromašavanja građana
Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2747/94 od 6. travnja 1995. godine odlučio je:
“Stranci nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu kad je dostava obavljena tako da je dostavljač stranci, koju nije zatekao u njezinu stanu, ostavio obavijest da poziv može u određenom roku podignuti na pošti.”
Bolest modernog doba su ovrhe. Naročito ozbiljna bolest su gotovo trajne blokade žiro računa i ovrha na nekretninama radi iseljenja dužnika/ovršenika iz njegovog doma. Europa i svijet, prateći događaje u Hrvatskoj gotovo ne vjeruju da se u našoj zemlji primjenjuje jedna takva zločinačka, genocidna metoda kako bi se otimanjem novca i imovine od dužnika, namirili oktopodi državnog aparata: javni bilježnici, sudstvo, državni proračun, banke, pošta….
Postupak kod pokretanja ovrhe
Ovrhe se, to već svi znaju, pokreće prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne ili ovršne isprave. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donosi javni bilježnik na temelju prijedloga ovrhovoditelja, dok Rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave donosi pvršni sud. Oba postupka po žalbi ili prigovoru ovršenikanastavljaju se voditi u parnici u kojoj ovršenik dokazuje svoje žalbene navode, osporava ovrhu, dokazuje da dug ne postoji ili da je podmiren, da je puno manji, ili pak da je nastupila zastara. Najvažniji postupak u ovoj fazi je UREDNA DOSTAVA Rješenja o ovrsi kako bi ovršenik pravovremeno dospio podnijeti žalbu.
Žalbom se odgađa pravomoćnost, na temelju podnešene žalbe može se podnijeti i prijedlog za odgodu ovrhe, točnije, ovršenik ima mogućnosti u nekom razumnom roku dokazati svoje pravo, pa tako i zaštititi svoju imovinu.
Treći način provođenja ovrhe je prema Ovršnom zakonu i Zakonu o naplati novčanih potraživanja putem FINE. U FINU se dostavlja osnova za ovrhu (FINA ne provjerava zakonitost i utemeljenost ovršne isprave koja je podnešena na naplatu), a FINA istog dana, tj. najkasnije drugog dana blokira račun ovršenika i plijeni novčana sredstva sa njegovih računa. U ovome postupku ovršenik uopće ne zna da postoji ovrha, uskraćeno mu je njegovo osnovno pravo na žalbu, a ukoliko ne pokrene parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, odnosno radi stavljanja izvan snage ovršnog akta na temelju kojeg se provodi ovrha, nakon isteka 30 dana zaplijenjeni novac isplaćuje se ovrhovoditelju na račun.
U opisanim fazama, u slučaju neuredne dostave, odnosno u situacijama kada ovršeniku UOPĆE NIJE DOSTAVLJENO RJEŠENJE – grubo su prekršene odredbe Ustava Republike Hrvatske opisane u članku 18. Ustava RH;
„Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.“
I odredbe opisane u članku 19. Ustava RH
„Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.“
Osim u Ustavu RH, pravo na žalbu jamči se gotovo u svim postupcima, osim kad postoji neka druga mogućnost pravne zaštite (revizija i slično). Postupanjem FINE, provedbom ovrhe bez da je ovršenicima prethodno omogućeno njihovo pravo na žalbu, i bez obavijesti ovršenicima da je ovrha u tijeku, povrjeđuje se Ustav RH, krše se odredbe Zakona o parničnom postupku, Ovršnog zakona i Zakona o upravnom postupku koji propisuje obveze javnih tijela u odnosu na građane.
Republika Hrvatska i njezina javna tijela koje su produžena ruka Države, nezakonitim postupanjima grubo krše osnovna prava ovršenika, krše Zakone i Ustav Republike Hrvatske, u više oblika i na više načina, dok je najgrublje kršenje prava iskazano upravo u nemogućnosti podnošenja žalbe u postupke neposredne ovrhe, što je suprotno ne samo domaćem pravu i Ustavu već i Europskoj Konvenciji za ljudska prava, kojim je također propisano obvezno pravo na žalbu.
Zakon o upravnom postupku propisuje postupanje javnopravnih tijela i dostavu pismena
Nadalje, ZUP – Zakon o upravnom postupku koji regulira rad javnopravnih tijela, propisuje i način kako moraju djelovati i postupati ta javnopravna tijela. Javne ovlasti omogućuju javnopravnim tijelima istupanje prema drugim subjektima u odnosu nadređenog položaja. Javnopravnim tijelom u Hrvatskoj se smatraju tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti. Tijela državne uprave su ministarstva, središnji državni uredi Vlade Republike Hrvatske, državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama te njihove ustrojstvene jedinice. Druga državna tijela su Hrvatski sabor, predsjednik Republike, Vlada, Ustavni sud te sudovi, državna odvjetništva, pučki pravobranitelji i sl.
Od početka ovršnog postupka, nakon što Javni bilježnik ili sudovi donesu Rješenje o ovrsi, slijedi jedna od najvažnijih karika u ovršnom lancu – a to je OBAVIJEST OVRŠENIKU O POKRENUTOJ OVRSI. Ta obavijest dostavlja se ovršeniku putem Hrvatskih pošta, javnobilježničkim rješenjem ili sudskim rješenjem na koje ovršenik ima pravo žalbe u roku od 8 dana. Način dostave pismena propisuje ZUP u čl. 85., u istom članku ZUP propisuje kako poštar treba postupiti u situacijama kada nikog ne zatekne na naznačenoj adresi.
ZUP- čl.85 st. 3. „Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se.”
Čl. 85. st. 4 „Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti“.
Podaci koje nam je dostavio gospodin dipl.oec. Berislav Janković upućuju na grubu povredu prava, na krivotvorenje odnosno pogrešno tumačenje zakona od strane Hrvatskih pošta, i od strane FINE, zbog čega cijela situacija upućuje pomisao da se radi o dobro organiziranom mafijaško-pljačkaški pohodu potpunom eliminacijom jedne od stranaka iz postupka, u ovom slučaju ovršenika.
Pošta krivotvorila Zakon pa svojom Uputom o dostavi poštanskih pošiljaka pomaže ovrhovoditelju
Iz opisanog članka ZUP-a jasno je da je poštar dužan uručiti sudsko rješenje primatelju. Primjenjujući iskrivljene zakone i internu Uputu Hrvatskih pošta došlo je do situacije da poštari važna sudska rješenja ostavljaju posvuda, u poštanske sandučiće, prikače ga na ograde, „u kutiju za mačke“, predaju ga ljutom i mrzovoljnom susjedu koji vas mrzi, mužu ili supruzi s kojim ste u žestokoj svađi ili pred brakorazvodnom parnicom, zaboravljivom djedu ili baki….. bezbroj je načina manipulacija kojima se ovršeniku nanosi šteta i onemogućuje njegovo osnovno pravo na spoznaju da postoji ovršni postupak pokrenut protiv njega, i da na isti ima pravo na žalbu.
Od glasnogovornika “Pošte” dobivene su
“Upute za obavljanje poštanskih usluga” kao i iz njih
izveden šalabahter “R-OK-493-14-3 Tablice” kojim se koriste poštari u svakodnevnom radu.
Usporedbom odredbi čl. 85 st.3. i 4. ZUP-a koje se odnose na osobnu dostavu sa tekstom priloženih dokumenata Pošte, može se utvrditi da je Pošta u svojim dokumentima “preskočila” najbitnije odredbe, te je tako krivotvorila zakon, sve uz znanje Ministarstva uprave i Upravnih sudova koji namjerno sustavno forsiraju na ovaj način često neurednu dostavu, a sve radi pogodovanja mafiji u državnoj, regionalnoj i lokalnoj upravi, a na štetu primatelja.
Na tako izvršen način dostavu smatraju urednom. Odnosno, ako vas ne zateče kod kuće, poštar na temeljuUpute za obavljanje poštanskih usluga, na preporučenu poštu stavlja različite oznake, a najčešće, „ODSELIO“, „OBAVIJEŠTEN NIJE PREUZEO POŠILJKU“, i sl. ili ostavlja obavijest u sandučiću, odnosno predaje istu prolazniku, susjedu, prijatelju, neprijatelju……
Postavlja se pitanje tko je obavijestio poštara da je osoba na kojeg je naznačena pošta ODSELIO, odnosno, na koji je to način osoba obaviještena, ali nije primila pošiljku. Takvo obavještavanje se pred hrvatskim sudovima smatra „UREDNOM DOSTAVOM“, odnosno obavijesti, te se u daljnjem postupku smatra da se osoba nije odazvala sudskom postupku, nije pravovremeno podnijela žalbu, ili što je najgore, sudsko rješenje na koje se osoba nije žalila postaje pravomoćno takvom neurednom dostavom, odnosno, nakon povratka iste pošiljatelju, na temelju „OBAVIJEŠTEN NIJE PREUZEO POŠILJKU“ presuda odnosno rješenje oglašava se na oglasnoj ploči suda, i nakon 8 dana postaje pravomoćno.
I sve se to događa bez znanja osobe koja je tužena ili ovršenik u tom postupku!
Nakon pravomoćnosti slijedi ovrha i blokiranje žiro računa, a da osoba koju se ovršuje i blokira zapravo uopće ne zna da postoji postupak koji se vodi. I sve to zbog pogrešne primjene zakona i Ustava RH koji u svojem opisu – upućuje na obvezu UREDNE DOSTAVE i PRAVA NA ŽALBU.
Berislav Janković koji je prigovorio u svojem sudskom postupku, pa i pošti na takvo postupanje, a dobio je i spor, sumnja da se radi o namjernoj manipulaciji na štetu primatelja, jer se opisanim “propustima” namjerno generira ogromna količina neuredno dostavljene pošte, ujedno i kršenje prava na žalbu, a čega je krajnja posljedica veliki broj neutemeljenih ovrha.
Sumnja na počinjenje kaznenog djela i zlouporabe položaja
Ovakva situacija ne samo da je povod za podnošenje kaznenih prijava protiv odgovornih, već je to i jaki pravni razlog za podnošenje ZAHTJEVA ZA TRENUTNI MORATORIJ NA SVE OVRHE I SVE BLOKADE ŽIRO RAČUNA, dok se ne ispita urednost dostave, propisane i zajamčene zakonom.
Neuredna dostava, jedan je od važnih razloga za povrat u prijašnje stanje, obnovu postupka, i druge važne postupke kojim se štite prava stranke u postupku, a ukoliko utemeljeno dokaže povredu tih prava.
Dokument
“Upute za obavljanje poštanskih usluga” od 1.7.14. dostavljen je po zahtjevu gospodina Berislava Jankovića, primljen 21.1.15. od službenika za informiranje Hrvatske pošte Damira Jakovca.
Sporni postupak osobne dostave obrađen je u poglavlju 7. POSTUPAK S PISMENIMA UPRAVNOG POSTUPKA, 7.1 Posredna dostava i 7.2 Osobna dostava u člancima 161-165.
UPUTE Hrvatskih pošta o dostavljanju pošte:
3.1 Posredna dostava – Članak 143. st. (1) Pismeno koje na omotnici ima oznaku: „Parnični postupak“ ili „Ovršni postupak“, a može imati i oznaku: „Ostavinski postupak“, „Izvanparnični postupak“,„Registracijski postupak“, „Građanski postupak“ i dr., uručuje se osobno primatelju, njegovu zakonskom zastupniku ili punomoćniku, a ako se primatelj ne zatekne u stanu, pismeno se može uručiti odraslom članu kućanstva, koji je dužan primiti pismeno.
(2) Ako se pismeno ne može uručiti osobama navedenim u stavku 1. ovog članka,pismeno se može uručiti kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu.
3.2 Osobna dostava
3.3 Isporuka pismena parničnog i ovršnog postupka u poštanski pretinac
Članak 145. „Za pismeno koje se uručuje u poštanski pretinac u pretincu se ostavlja Obavijest o prispijeću pošiljke (obr. P-99) u kojoj je naznačeno mjesto i rok od pet (5) radnih dana u kojem primatelj može podići pismeno. Na pismenu i Povratnici – dostavnici naznačuje se dan kada je u pretincu ostavljena ta obavijest. Ako primatelj ne podigne pismeno u naznačenom roku, pismeno se vraća pošiljatelju s napomenom: „Obaviješten, nije podigao pošiljku“, što se ovjerava potpisom i otiskom žiga.
Obavijest o pokušanoj dostavi pismena (obr. P-99c) s upozorenjem da će se dostava obaviti preko oglasne ploče suda
3.5 Postupak prilikom vraćanja pismena parničnog i ovršnog postupka
Članak 147 st. (1) U slučaju kada se pismeno vraća pošiljatelju zbog toga što nije moglo biti uručeno primatelju, radnik je obvezan navesti razlog zašto pismeno nije moglo biti uručeno (umro, nepoznat, odselio i slično ili odbio primitak) i napomenu ovjeriti svojim potpisom i otiskom žiga.
(2) Ako se pismeno za koje je ostavljena Obavijest o prispijeću pošiljke vraća zbog toga što ga primatelj nije preuzeo u propisanom roku u poštanskom uredu, radnik je obvezan na pismeno staviti napomenu: „Obaviješten, nije podigao pošiljku“ i ovjeriti ju svojim potpisom i otiskom žiga (a u informatičkom sustavu je napomena: „Nije tražio“). Ako je osoba na službenom putu, liječenju, ili zbog nekih drugih razloga se ne nalazi u domu cijelih pet dana, te ne zna za postojanje pošiljke, dostava se svjedno smatra urednom, pošiljka se vraća pošiljatelju, nakon čega se objavljuje na oglasnoj ploči i po proteku roka od 8 dana postaje pravomoćna.
Iz navedene Upute vidljivo je da su skoro u potpunosti izigrane ili preskočene odredbe ZUP-a čl.85, st.3. i 4., jer se nigdje ne spominje „druga dostavnica uz ostavljeno pismeno” na kojoj će “dostavljač naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se“, niti je takva obavijest u praksi ikada dostavljena osobi koja je naznačena kao primatelj.
Nadalje, odredba iz čl.85 ZUP-a st. 4. ZUP-A „Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti.“ je u članku 165. Uputa za obavljanje poštanskih usluga“ u potpunosti “prepjevana” i sada glasi:
“Pismeno po upravnom postupku vraća se pošiljatelju samo u slučaju kada pismeno nije moguće uručiti zato što je primatelj umro, odselio, nepoznat, ne postoji više na toj adresi i slično, a radnik je obvezan na pismenu navesti taj razlog i ovjeriti ga svojim potpisom i otiskom žiga.”
HP krivotvoritelji su zakonom općenito, dakle iz više mogućih razloga, predviđenu “nemogućnost uručivanja naslovljenoj osobi” u svojim “Uputama…” slobodnom interpretacijom zakona prepjevali u “samo u slučaju, smrti, selidbe, nepoznatosti ili nepostojanja i slično”.
Mogućnost povrata pošiljke pošiljatelju iz bilo kakvog razloga uopće nije navedena u “šalabahteru”, tako da poštar ima samo mogućnost da pošiljku uruči bilo kome, bilo gdje i na bilo koji način.
Za HP krivotvoritelje npr.: službeni put, godišnji odmor, liječenje… ne postoji kao objektivan razlog nemogućnosti neuručivanja pošiljke.
U HAKOM-u kao tijelu nadležnom za HP su gospodinu Berislavu Jankoviću rekli
da oni nadziru samo opće akte i da nisu nadležni za nadzor internih “Uputa…”bez obzira ne očitu nezakonitost istih. Jednak odgovor dobili smo i od HANFE zadužene za nadzor FINE.
Iz svega se dade zaključiti da se ne radi ne samo o neusklađenosti “Uputa…” sa zakonom, već o namjernom krivotvorenju ionako loših zakonskih odredbi radi pogodovanja ovršnoj mafiji.
Pošta je odbila gospodinu Jankoviću dostaviti “
Upute….” koje su bila na snazi prije ovih zadnjih, pa on s pravom sumnja da skrivaju dokaz o kontinuitetu počinjenja kaznenog djela.
Nazire li se kraj ozakonjenoj pljački?
Na žalost, Hrvati su kroz dugi niz godina navikli na „legalno“ otimanje imovine: konfiskacijom, komasacijom, nacionalizacijom, pretvorbom i privatizacijom, ovrhama na nekretninama i blokadama žiro računa, predstečajnim nagodbama. Prividno je izgledalo da takva pljačka počiva na pravnim temeljima, međutim, zadnjih nekoliko godina postalo je legalno oteti nečiju privatnu imovinu na način da se vlasnik/ovršenik/tuženik, izostavi iz upravnog, parničnog ili ovršnog postupka neobavještavanjem o istom, jer je eventualno sudsko pismeno kojim se izvještava o pljački ostavljeno na nekoj ogradi, u nekoji kutijici, kod nekog mrzovoljnog djede ili susjeda, ili pak oglašeno na zidini nekog xy suda, a zatim cijeli postupak proglasiti LEGALNIM NAČINOM PROMJENE VLASNIŠTVA.
Dobro uhodani recept postao je odličan, dobro provjeren način za punjenje džepova ovršne mafije.
Opisanom nezaonitosti došlo je do kršenja prava na desetke tisuća građana u ustavnim postupcima i do kršenja prava SVIH BLOKIRANIH U FINI obzirom na propis ZUP-a kako se provodi izvršenje (provedba pravomoćnog rješenja);
„IZVRŠENJE – Članak 133. ZUP-a
„St. (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno.
St. (2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.
St. (3) Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.
Dakle, u sva tri stavka odredbi čl. 133 ZUP-a propisano je da se Rješenje može provesti tek NAKON ŠTO JE RJEŠENJE PRIMILA STRANKA. FINA nezakonito provodi sva Rješenja o ovrsi, bez da je ovršenik podnio žalbu, i prije nego li su stranke obaviještene da je ovršni postupak i započet, a kamo li da je provedena zapljena novčanih sredstava po računima.
Radi se o nezakonitosti koja predstavlja namjerno i sustavno kršenje prava desetaka tisuća stranaka u upravnim postupcima, čime je velika većina dostava sudskih pismena građanima, od kada se provodi “dostava po ZUP-u” neuredna i nezakonita, a sve zahvaljujući Pošti i HAKOM-u.
Neuredna i nezakonita dostava – osnov su za povrat u prijašnje stanje, obnovu postupka, ukidanje klauzule pravomoćnosti Rješenja o ovrsi i drugih pravomoćnih sudskih akata (ODLUKA USTAVNOG SUDA RH) Sudovi i lokalna samouprava namjerno neuredno i nezakonito šalju svoju poštu koju onda HP dostavlja (?) još neurednije, a sve uz blagoslov HAKOM-a. Sve je prepušteno diskrecijskim ocjenama seoskih poštara, a čija se (ne)postupanja kasnije moraju pobijati u drugim postupcima.
I Zakon o parničnom postupku neurednu dostavu pismena tretira kao BITAN PROPUST:
Način dostave:
Članak 133. „Pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnoga tijela uprave, preko javnoga bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem u skladu s posebnim zakonom”
Mjerodavne odredbe ZPP-a glase:
Članak 354. stavak 1. točka 7. Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: (…)
- ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.
Članak 141. Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu.
Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno.
Članak 142. stavak 2. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1. i 2. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svom radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ovog zakona, i time se smatra da je dostava obavljena.
- Iz obrazloženja pobijanih rješenja i navoda ustavne tužbe proizlazi da je podnositelju povrijeđeno postupovno pravo tijekom donošenja prvostupanjskog rješenja, koju povredu nije otklonio drugostupanjski sud.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske tim je povredama dao značaj relativno bitnih, unatoč jasne odredbe članka 354. stavka 1. točke 7. ZPP-a, odnosno značaj povreda koje nisu dovele do ograničavanja raspravnog načela u ovom postupku, čime je odstupio od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj: Rev-2747/94 od 6. travnja 1995. godine:
“Stranci nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu kad je dostava obavljena tako da je dostavljač stranci, koju nije zatekao u njezinu stanu, ostavio obavijest da poziv može u određenom roku podignuti na pošti.”
Također, Ustavni sud je zauzeo identično stajalište u svezi neurednosti dostave u odluci broj: U-III-2028/2002 od 8. srpnja 2004. godine (“Narodne novine”, broj 101/04.).
Ustavni sud utvrđuje da je time podnositelju osporenim rješenjima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, koji glasi:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
Pravo na pravično suđenje u postupovnom smislu u ovom slučaju povrijeđeno je, jer podnositelju nije bila dana mogućnost iznositi činjenice i predlagati dokaze……………..
Dakle, povrijeđeno je načelo jednakosti sredstava koje na raspolaganju moraju imati obje parnične stranke, jer se prvostupanjsko rješenje o povlačenju tužbe nije moglo donijeti bez saslušanja podnositelja. Ročište se nije smjelo održati, a prijedlog tužitelja je trebalo dostaviti podnositelju radi očitovanja. Da se podnositelj nije u roku od 15 dana očitovao o izjavi tužitelja, tek tada bi se moglo donijeti rješenje o povlačenju tužbe u tom predmetu, u skladu s navedenom odredbom druge rečenice stavka 2. članka 193. ZPP-a.
Načelo jednakosti sredstava samo je jedan izraz pojma pravičnog suđenja koji uključuje i temeljno pravo stranke da postupak bude kontradiktoran. Samo kontradiktoran postupak daje strankama mogućnost uvida te izražavanja svog mišljenja o stavovima ili dokazima koje predlaže suprotna stranka.
Stranke pred sudom moraju imati jednaka postupovna jamstva i uživati jednaka postupovna prava. Ukoliko ta prava nisu izjednačena, takav postupak neposredno predstavlja povredu prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava. /USTAVNI SUD RH U-III-4044/2003/ Sve navedeno snažan je temelj za kolektivni zahtjev prema FINI, Ministarstvu financija, Ministarstvu pravosuđa i Vladi Republike Hrvatske da se ispita zakonitost postupanja ovršnih sudova i FINA, a u vezi neuredne dostave, a da se do tada DONESE MORATORIJ NA SVE OVRHE.
Novinarka i urednica portala
Tragom istraživanja, Nenad Koljaja dobio je i dokument/Popis sa imenima “zadrugara” tj. vlasnika računa u austrijskim zadrugama. Popis imena sa te liste preklapa se sa imenima liste koju posjeduje KOV – Austrijska udruga žrtava banaka i bankara. Koljaja izvor od kojeg je popis dobio želi ostaviti anonimnim, što je i razumljivo, ali i njegovo pravo propisano zakonom.
