Otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u ime ovršenih i blokiranih Hrvata

Otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u ime ovršenih i blokiranih Hrvata

Datum objave: 29. siječanj 2016./hazud.hr/N.Landeka/HAZUD

Cijenjeni gospodine premijeru

Dio svojeg životnog i radnog vijeka proveli ste u demokratskoj, socijalno-gospodarsko razvijenoj zemlji, u kojoj dužnike  ne iznose  iz njihovih domova.  Vidjeli ste kako život izgleda u  zemlji u kojoj stanovnici  imaju svoje dostojanstvo i pravo na dom. Reklo bi se, vidjeli ste i doživjeli kako  život izgleda u pravno uređenim zemljama.

U Hrvatskoj je stanje u pravosuđu  ne katastrofalno već potpuno trulo.

Iz niza pravosudnih slučajeva u kojima je dokumentirano uočena nesposobnost sudskih službenika pa i sudaca, ukazuju na činjenicu da hrvatskim pravosuđem ili vlada mafija, ili su u pravosuđu zaposleni nestručni  i nekompetentni suci koji su na to radno mjesto došli po rođačkim i nekim drugim vezama, ili je pravosuđe potpuno bez nadzora a što im omogućuje da rade što god požele, a sve to na štetu hrvatskog naroda koji u svim oblicima plaća štetu aljkavog postupanja.

Naime kao prvo, stranke u sudskim postupcima plaćaju iznimno visoke odvjetničke troškove i sudske pristojbe što doslovno onemogućuje pristup sudu i pravo na  pravedno parničenje, naročito kad su stranke neuke,  koje se bez odvjetnika teško mogu izboriti za svoje pravo. Drugo je pitanje, hoće li se uspjeti izboriti za svoje pravo i sa odvjetnicima, obzirom da je i odvjetništvo kod nas podijeljeno na elitno i na prosječno. Elitne odvjetnike je gotovo nemoguće platiti, a prosječni mogu pasti u iskušenje da za neku simboličnu naknadu ili iz nekih drugih razloga budu skloni i suprotnoj strani.

Slijedeći problem je svakako neprimjena zakona od strane sudaca ili njihova nejednaka i raziličita primjena zavisno od predmeta do predmeta. Najveći problem ovog trenutka je problem blokiranih građana čiji računi su blokirani ovršnim ispravama; mjeničnim očitovanjem, zadužnicom, suglasnosti o zapljeni sredstava sa računa, ili pravomoćnom sudskom presudom. Činjenica je da takve ovršne isprave zastarijevaju nakon isteka roka od deset godina. Tijekom deset godina promjeni se niz okolnosti, dio duga se možda plati, možda je isplaćen i u cijelosti,  možda su se promijenile okolnosti koje su postojale u trenutku ovjere takve izjave, i sl….. ali posjednik takve isprave u svakom trenutku ima pravo neposredno u FINU dostaviti ovršnu ispravu i okoristiti se zapljenom računa i prijenosom novca sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.  U svim nabrojanim slučajevima  ovršenik gotovo da uopće nema mogućnosti žalbe. Ovrha se provodi neposredno, ovrhovoditelj dostavi ovršnu ispravu u FINU i zapljena se provodi istog dana. Ovršenici za istu doznaju tek nakon nekog vremena, a  deblokada računa ovisi isključivo o milosti sudova – koji pak niti sami ne znaju kako u kojoj situaciji postupati.

Ovrhe su gospodine premijeru politički problem, ne pravosudni.

Već niz godina provode se ovršni postupci i plijene novac i imovina stanovnika Republike Hrvatske bez ikakvog reda i pravila, i vrlo često bez mogućnosti ulaganja žalbe. Takva situacija uzročnik je niza drugih problema. Obitelji su doslovno bez novca, radnici koji mjesecima nisu primili plaću dospjeli su ne svojom krivnjom u status dužnika jer obveze nisu ni na koji način mogli podmiriti, a s druge strane blokadom žiro računa i cjelokupne imovine uskraćene su im mogućnosti bilo kakvog iznalaženja rješenja. Ovo stanje dovodi do smanjenja potrošnje, do lošijeg obrazovanja djece i studenata, do smanjenja nataliteta, do teških socijalnih slučajeva koji opet padaju na teret državi, i sl. Ljudi su postali depresivni, obolijevaju, beznadni su, bez stalnog radnog mjesta i bez primanja.

Što im preostaje gospodine premijeru?

Novac iz državnog proračuna slijeva se neumjereno i u visokim iznosima na račune  brojnih  političkih stranaka i strančica, na račune raznoraznih udruga  i kćerke i pokćerke tih udruga, plaćaju se mediji koje su iste te privilegirane udruge pokrenuli, dok s druge strane tamo gdje je pomoć potrebna ista ne stiže, ili stiže prekasno.

Ovog trenutka za dužnike su  najznačajnija  četiri problema;

1. Problem građana koji su ovršeni i blokirani od strane nelegalnih austrijskih zadruga, a koje su na području Hrvatske poslovale na sivo (ili na crno), bez prijavljivanja svojih poslovnih aktivnosti i bez potrebnih dozvola. Iste te nelegalne zadruge pokrenule su pravno nevaljalim javnobilježničkim ispravama ovršne postupke koji su osnov za blokade imovine i računa, te oduzimanja novčanih sredstava, imovine i provedbi deložacija. Što s ljudima koji su izbačeni na ulicu. Hrvatska ako je demokratska zemlja ne može sebi dozvoliti umjesto gospodarskog rasta i proizvodnje, proizvoditi isključivo sirotinju i beskućnike. Ovo pitanje, nužno je ODMAH i bez zadrške rješavati
2. Drugi problem je neriješeno pitanje ovršenih i osiromašenih od strane nelegalnih kreditnih ureda. U posljednjih pet, a možda i više godina u Hrvatskoj su kao gljive niknula brojna trgovačka društva koja su ne znamo na koji način uspjela se registrirati kod trgovačkih sudova za kreditno poslovanje iako za to nisu imali nikakvih uvjeta. Organiziranom pljačkom preko tih „kreditnih ureda“ na desetke tisuća ostalo je bez financijske i materijalne imovine, bez svojih domova. To je najsurovija pljačka koju je živ čovjek vidio, i vjerovatno nigdje provedena osim u Hrvatskoj. Naočigled legalnim poslom, sklapanjem ugovora o kreditu sa uredima koji su poslovali bez potrebnih dozvola, isplaćivan je minimalan iznos novca, a odmah u startu su kuće i stanovi vlasnički prenešeni na nepoznate osobe. Drugim riječima, proveli su pljačku pred očima cjelokupne javnosti. I ne samo da su prenijeli imovinu na sebe bez ikakvog osnova, već su i silom izbacivali ljude iz njihovih domova, prijekim sudom-upadima dok nikog nije bilo doma, preprodavali stanove i kuće višestruko vrijednije od visine duga, dok su istovremeno preko trećih pravnih osoba vršili zapljenu novčanih sredstava putem FINE.  Dužnici na postupanje nisu imali pravo žalbe, točnije, osuđeni su bez suda i bez prava prigovora.
3. Treći vrlo značajan problem su kartične kuće koje se na gotovo jednak lihvarski način ponašaju prema građanima kao i naprijed opisani. Godinama kartične kuće bez ikakvog nadzora obračunavaju lihvarske kamate, povećavaju glavnice, ovršuju i blokiraju sve redom, a građani uopće ne znaju, niti imaju bilo kakav podatak koja je visina njihovog stvarnog duga, koliko su otplatili, i sl. jer takvu obavijest gotovo da je nemoguće od njih dobiti. Metoda  naplate je ista: blokada računa, zapljena novčanih sredstava, zabilježba ovrhe na imovini, prodaja imovine, iseljavanje dužnika.

Gospodine premijeru,

o ovim problemima gotovo je sve već javno rečeno, a i puno puta obrazloženo i potkrijepljeno argumentima vašim prethodnicima.  Primili su nas mnogi, ali do danas nije ponuđeno adekvatno rješenje i zaštita ovršenika. Protekle četiri godine ovršenici i dužnici tih nelegalnih kreditora, ili pak onih kreditora koji nekontrolirano obračunavaju redovne i zatezne kamate, penale, opomene i slično proživjeli su pakao. S nestrpljenjem su iščekivali rješenje koje im je mnogo puta bilo obećavano od strane bivše Vlade RH. I bivši ministar financija Slavko Linić, pa u jednom trenutku čak i bivši premijer Zoran Milanović, uz velik broj drugih ekonomskih stručnjaka javno su izjavljivali da je u opisanim slučajevima riječ o kriminalu. Cijeli predmet predan je DORH-u na provođenje istrage, 19 optuženika iz afere „kreditni uredi“ čak su bili pritvoreni i protiv njih se vodi sudski postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu, dok su u Austriji  pokrenute značajne istrage protiv djelatnika nelegalnih austrijskih zadruga koje ovršno-pljačkaškim pohodom haraju Hrvatskom, ali ono što dužnicima treba – to je zaštita od nezakonitosti. I TO HITNO.

Naime, dužnici nemaju financijsku ni moralnu snagu izdržati sav taj pritisak. Ovakvo stanje dovodi do teških bolesti dužnika i do niza samoubojstava. Obitelji se raspadaju, kriza ostavlja teške tragove, a još veće posljedice ostavlja spoznaja – da su ljudi prepušteni sami sebi.

Istina, u rujnu 2015. godine donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, a danas ujutro je ponovno bila Zaključkom određena deložacija o čemu smo vas obavijestili i elektronskom poštom. Sudovi parcijalno primjenjuju zakon, pa tako neki suci donose Rješenje o odgodi ovrhe, dok drugi određuju iseljenje u potpuno jednakoj pravnoj stvari.

U Ministarstvu pravosuđa raspravljali smo i o pitanju  primjene zakona, tj. može li se i smije zakon primjenjivati retroaktivno, ako da na koji način, ako ne, koju onda pravnu zaštitu od nezakonitih ovrha dužnici uopće imaju?

Do danas nema odgovora na  pitanja koja muče dužnike/ovršenike. FINA ne ispituje zakonitost osnove za pljenidbu pa provodi ovrhe neovisno o tome je li isprava zakonita ili nije, i je li u zastari. Sudovi pak nejednako primjenjuju zakon pa pred pojedinim sudovima tvrde da donešeni zakon ne odnosi se na dužnike koji su žrtve tih nelegalnih kreditora postali do 30. rujna 2015 godine, već nakon tog datuma. Nejasno je onda s kojom svrhom je takav zakon donešen, kad ne daje adekvatnu zaštitu ovršenicima, ovrhe se nadalje provode, računi su blokirani, a imovina im se otima.

Osim toga, odredbe tog Zakona su nejasne pa se i različito tumače. Neki tvrde da se Zakon odnosi samo na dio populacije, i samo na fizičke osobe i to do milijun kuna duga, dok drugi tvrde da ništetnost sama po sebi ne proizvodi nikakve pravne učinke, pa se u stvari niti jedna ovrha pokrenuta od strane kreditora koji na području Hrvatske nisu legalno prijavili svoje poslovne aktivnosti ne može ni  smatrati pravno valjanom, tim više što su takvi akti u nesuglasju sa brojnim zakonima koji su na snazi u RH.

Ovo su pitanja koja HITNO treba razriješiti  i na iste dati odgovor, te od strane Ministarstva pravosuđa i Ministarstva financija dati interne upute FINI i sudovima – kako postupati u opisanim slučajevima.  Situacija je žurna i treba ju rješavati bez odgode. Bivšoj Vladi dan je prijedlog da se problem riješi u obliku posebne  Uredbe kojom bi se svi nezakoniti ugovori i akti smatrali poništenim. To je bilo pokušano riješiti nedorečenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ali očigledno nije kvalitetno riješeno kad se deložacije i nadalje provode, a računi građana nisu deblokirani.

Molimo vas da primite predstavnike dužnika nelegalnih kreditnih ureda i dužnika kartičnih kuća na sastanak,  na kojem bi svakako bilo uputno da budu prisutni i ministar pravosuđa i ministar financija, i to promptno kako bi i vi sami što prije mogli polučiti rezultate provedbi reformi i ispravka nezakonitosti.

Uz vrlo malo truda, naša zemlja može biti perspektivna i uspješna, bogata i plodonosna, a građani poduzetni i sretni, stvaralački raspoloženi, međutim  sve dok su im računi blokirani, džepovi prazni a imovina meta lihvara –  građani  nemaju i ne mogu imati poticaja ni snage za napredak.

U svezi svega navedenog, predlažemo vam da primite  predstavnike dužnika nelegalnih kreditora jedan od narednih radnih dana, i to delegaciju od četvero građana, najkasnije do četvrtka 04.02.2016. godine,  za koji dan je predviđen organizirani prosvjed ispred Hrvatskog sabora.  Delegacija predstavnika dužnika iznijet će vam vrlo zabrinjavajuće činjenice i predložiti vrlo jednostavna i učinkovita rješenja.

Zahvaljujemo se,

PREDSTAVNICI DUŽNIKA NELEGALNIH KREDITNIH UREDA I NELEGALNIH AUSTRIJSKIH ZADRUGA

USTAVNI SUD RH: “Svi smo, od građana do institucija, obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi

USTAVNI SUD RH: “Svi smo, od građana do institucija, obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi

Datum objave: 31. siječanj 2016./Piše: Nada Landeka

Iz nedavne Odluke Ustavnog suda RH, donešene u slučaje Cvjetković,  nedvosmisleno proizlazi obveza SVIH u Republici Hrvatskoj na poštivanje Zakona i drugih propisa, Ustava RH i međunarodnih Konvencija i Deklaracija kojih je RH potpisnica.

Zaključujući prema stavu i odluci Ustavnog suda RH,  i predstavnici oštećenika austrijskih RBA zadruga, štedionica i banaka, kao i drugih kreditnih ustanova koje su nelegalno isplaćivale kredite na području Republike Hrvatske, slažu se sa uputom najvišeg suda RH,  danom svim državnim tijelima, pa i građanima, da su dužni poštovati Zakon RH i Ustav. Istovremeno, dužnici nelegalnih kreditnih ureda i nelegalnih austrijskih zadruga,  podsjećaju Ustavni sud RH i na obvezu svih tijela na uspostavljanje „korektnog“ odnosa politike, pravosuđa i naroda, te na ustavnu obvezu zakonodavnih i sudbenih tijela na: jednakost u zaštiti građana u postupku pred sudovima i drugim tijelima.

Samo postupanje uz pravilnu primjenu zakona, poštivanja svih građana uz primjenu načela jednakosti jačaju vjerodostojnost načela „pravičnog suđenja“ i pravne države!

Isti taj Zakon RH i Ustav na koji se poziva Ustavni sud,  sve do ulaska Hrvatske u EU zabranio je neposredno obavljanje bankovnih usluga (Dopis HNB-a), Zakon o deviznom poslovanju, kreditori nisu imali ikakve dozvole za obavljanje rada na području Republike Hrvatske. Posebno je znakovito očitovanje austrijskog tijela FMA koji jasno kaže da za poslovanje u Republici Hrvatskoj potrebno je primjenjivati hrvatske propise. Oštećenici austrijskih RBA nelegalnih zadruga se unutar svojih aktivnosti  bore za ona prava koja se u pravnoj državi zapravo podrazumijevaju, i koja su svakom hrvatskom građaninu zajamčena Ustavom i Zakonom. Sam Ustav propisuje da akti koji su protivni moralu, zakonu i Ustavu nemaju pravnu snagu. U isto vrijeme, upravo na takvim nemoralnim, nezakonitim i neustavnim aktima temelje se ovršni postupci, nakon kojih se po pravomoćnosti istih  domovi dužnika/ovršenika  prodaju na dražbama, te se vrše deložacije. Upravo iz tih razloga, radi zaštite Ustavom zajamčenih prava svakog građanina RH  i radi zaštite ustavnopravnog poretka koji je ugrožen nepoštivanjem Zakona, propisa, Ustava i Konvencija od strane onih tijela koji bi ih upravo trebali najviše primjenjivati i poštovati, te davati primjer građanima odlukama utemeljenim na važećim zakonima, predstavnici oštećenika RBA zadruga obratili su se za pomoć i podršku i predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović, te saborskom zastupniku Damiru Kajinu (iz prošlog saziva Sabora).

Na žalost, još uvijek se vode medijski i institucionalni ratovi i prepirke oko toga je li nešto oko RBA austrijskih kreditora bilo zakonito ili nezakonito. Za potvrdu zakonitosti dovoljno je pročitati svega nekoliko zakona kojima je reguliran rad stranaca i stranih pravnih osoba u Hrvatskoj, koji svoje djelovanje u Hrvatskoj mogu ozakoniti samo putem registriranih podružnica i osiguranjem potrebnih dozvola nadležnih tijela, u ovom slučaju HNB, Ministarstva financija, HANFE. Još uvijek je nejasno i kako i na koji način su javni bilježnici u RH ovjeravali javnobilježničke  akte koji nemaju snagu ovršne isprave, bez sudjelovanja druge strane, bez prisustva tumača, i kako se upravo ti akti priznaju pred hrvatskim sudovima kao važeća ovršna isprava, iako i Zakon o javnom bilježništvu, kao i mnoštvo drugih zakona, pa i sam Ustav RH,  propisuju način poslovanja i pravnu regulativu na području RH.

Pravni poslovi sklopljeni suprotno važećim zakonima i propisima, ništetni su pravni poslovi

Trud predstavnika oštećenika RBA nelegalnih institucija, koje nelegalne institucije su, reklo bi se na prilično „čudan“ način stjecali nekretnine u Republici Hrvatskoj, i to  uz pomoć onih domaćih tijela, koji  na očigledno  „čudan“ način primjenjuju domaću pravnu regulativu, iako bi upravo ta tijela trebala prednjačiti kao uzor na poštivanju Zakona i Ustava, nije samo trud za pomoć oštećenicima  austrijskih RBA nelegalnih kreditora, već je njihov trud upravo kamen temeljac za uspostavu pravne države u RH i očuvanja ustavnopravnog poretka.

Upravo prema Uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske „Odgovornost pojedinca, institucije, zajednice, i obveza na poštivanju Zakona, propisa, Ustava RH, Konvencija, najvažniji je jamac ostvarenja ustavne vladavine u Republici Hrvatskoj.“

Stoga smo svi,  od građana do institucija  „ obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi.

Svatko je dužan tu činjenicu prihvatiti i poštovati!“  (Ustavni sud RH).

U tom smislu, oštećenici austrijskih RBA zadruga, štedionica i banaka koje su na području Hrvatske nelegalno isplaćivale kredite i poslovale, očekuju da se o njihovom pravu pred pravosudnim tijelima (sudovima, ODO, DORH-u, i drugim tijelima) odlučuje po Ustavu, Zakonu i na osnovu međunarodnih ugovora).

Poštivanjem Odluke Ustavnog suda RH, koji je  pozvao sve koji žive i djeluju u Republici Hrvatskoj  na obvezu poštovanja Zakona, propisa i međunarodnih ugovora, prava ovršenika žrtava nelegalnih institucija biti će zaštićena, a deložacije i velik broj ovrha zaustavljeno!

NEZAKONITA OVRHA: Neuredna dostava pismena, onemogućavanje prava na žalbu – razlozi su za stavljanje MORATORIJA NA SVE OVRHE, i za ukidanje nezakonitih sudskih odluka

NEZAKONITA OVRHA: Neuredna dostava pismena, onemogućavanje prava na žalbu – razlozi su za stavljanje MORATORIJA NA SVE OVRHE, i za ukidanje nezakonitih sudskih odluka

Datum objave: 07. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/Berislav Janković /HAZUD

Neurednom dostavom uz pomoć poštanskih djelatnika i FINE do “zakonite” pljačke novca i imovine i osiromašavanja građana

Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2747/94 od 6. travnja 1995. godine odlučio je: 

“Stranci nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu kad je dostava obavljena tako da je dostavljač stranci, koju nije zatekao u njezinu stanu, ostavio obavijest da poziv može u određenom roku podignuti na pošti.”

Bolest modernog doba su ovrhe. Naročito ozbiljna bolest su  gotovo trajne blokade žiro računa i ovrha na nekretninama radi iseljenja dužnika/ovršenika iz njegovog doma.  Europa i svijet, prateći događaje u Hrvatskoj gotovo ne vjeruju da se u našoj zemlji primjenjuje jedna takva zločinačka, genocidna metoda kako bi se otimanjem novca i imovine od dužnika, namirili  oktopodi državnog aparata: javni bilježnici, sudstvo, državni proračun, banke, pošta….

Postupak kod pokretanja ovrhe

Ovrhe se, to već svi znaju, pokreće prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne ili ovršne isprave.  Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donosi  javni bilježnik  na temelju prijedloga ovrhovoditelja, dok Rješenje o ovrsi  na temelju ovršne isprave donosi  pvršni sud.  Oba  postupka  po žalbi ili prigovoru ovršenikanastavljaju se voditi u parnici u kojoj  ovršenik dokazuje svoje žalbene navode, osporava ovrhu, dokazuje da dug ne postoji ili da je podmiren, da je puno manji, ili  pak da je nastupila zastara. Najvažniji postupak u ovoj fazi je UREDNA DOSTAVA Rješenja o ovrsi kako bi ovršenik pravovremeno dospio podnijeti žalbu.

Žalbom se odgađa pravomoćnost, na temelju podnešene žalbe može se podnijeti i prijedlog za odgodu ovrhe, točnije, ovršenik ima mogućnosti u nekom razumnom roku dokazati svoje pravo, pa tako i zaštititi svoju imovinu.

Treći način provođenja ovrhe je prema Ovršnom zakonu i Zakonu o naplati novčanih potraživanja putem FINE. U FINU se dostavlja osnova za ovrhu (FINA ne provjerava zakonitost i utemeljenost ovršne isprave koja je podnešena na naplatu), a FINA istog dana, tj. najkasnije drugog dana blokira račun ovršenika  i plijeni novčana sredstva sa njegovih računa. U ovome postupku ovršenik uopće ne zna da postoji ovrha, uskraćeno mu je njegovo osnovno pravo na žalbu,  a ukoliko ne pokrene parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, odnosno radi stavljanja izvan snage ovršnog akta na temelju kojeg se provodi ovrha,  nakon isteka 30 dana zaplijenjeni novac isplaćuje se ovrhovoditelju na račun.

U opisanim  fazama, u slučaju neuredne dostave, odnosno u situacijama kada ovršeniku UOPĆE NIJE DOSTAVLJENO RJEŠENJE – grubo su prekršene odredbe Ustava Republike Hrvatske opisane u članku 18. Ustava RH;

„Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.“

I odredbe opisane u članku 19. Ustava RH

 „Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.

Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.“

Osim u Ustavu RH, pravo na žalbu jamči se gotovo u svim postupcima, osim kad postoji neka druga mogućnost pravne zaštite (revizija i slično).  Postupanjem FINE, provedbom ovrhe bez da je ovršenicima prethodno omogućeno njihovo pravo na žalbu, i bez obavijesti ovršenicima da je ovrha u tijeku, povrjeđuje se Ustav RH, krše se odredbe Zakona o parničnom postupku, Ovršnog zakona i Zakona o upravnom postupku koji propisuje obveze javnih tijela u odnosu na građane.

Republika Hrvatska i njezina javna tijela koje su produžena ruka Države, nezakonitim postupanjima grubo krše osnovna prava ovršenika, krše Zakone i Ustav Republike Hrvatske, u više oblika i na više načina, dok je najgrublje kršenje prava iskazano upravo u nemogućnosti podnošenja žalbe u postupke neposredne ovrhe, što je suprotno ne samo domaćem pravu i Ustavu već i Europskoj Konvenciji za ljudska prava, kojim je također propisano obvezno pravo na žalbu.

Zakon o upravnom postupku propisuje postupanje javnopravnih tijela i dostavu pismena

Nadalje, ZUP – Zakon o upravnom postupku koji regulira rad javnopravnih tijela, propisuje i način kako moraju djelovati i postupati ta javnopravna tijela. Javne ovlasti omogućuju javnopravnim tijelima istupanje  prema drugim subjektima u odnosu nadređenog položaja. Javnopravnim tijelom u Hrvatskoj se smatraju tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti. Tijela državne uprave su ministarstva, središnji državni  uredi Vlade Republike Hrvatske, državne upravne organizacije i uredi  državne uprave u županijama te njihove ustrojstvene jedinice. Druga državna tijela su Hrvatski sabor, predsjednik Republike, Vlada, Ustavni sud te sudovi, državna odvjetništva, pučki pravobranitelji i sl.

Od početka ovršnog postupka, nakon što Javni bilježnik ili sudovi donesu Rješenje o ovrsi, slijedi jedna od najvažnijih karika u ovršnom lancu – a to je OBAVIJEST OVRŠENIKU O POKRENUTOJ OVRSI. Ta obavijest dostavlja se ovršeniku putem Hrvatskih pošta, javnobilježničkim rješenjem ili sudskim rješenjem na koje ovršenik ima pravo žalbe u roku od 8 dana.  Način dostave pismena propisuje ZUP u čl. 85., u istom članku ZUP propisuje kako poštar treba postupiti u situacijama kada nikog ne zatekne na naznačenoj adresi.

ZUP- čl.85 st. 3. „Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se.”

Čl. 85. st. 4 „Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti“.

Podaci koje nam je dostavio gospodin dipl.oec. Berislav Janković upućuju na grubu povredu  prava, na krivotvorenje odnosno pogrešno tumačenje zakona od strane Hrvatskih pošta,  i od strane FINE,  zbog čega cijela situacija  upućuje pomisao da se radi o dobro organiziranom mafijaško-pljačkaški pohodu potpunom eliminacijom jedne od stranaka iz postupka, u ovom slučaju ovršenika.

Pošta krivotvorila Zakon pa svojom Uputom o dostavi poštanskih pošiljaka pomaže ovrhovoditelju

Iz opisanog članka ZUP-a jasno je da je poštar dužan uručiti sudsko rješenje primatelju.  Primjenjujući iskrivljene zakone i internu Uputu Hrvatskih pošta došlo je do situacije da poštari važna sudska rješenja ostavljaju posvuda, u poštanske sandučiće, prikače ga na ograde, „u kutiju za mačke“, predaju ga ljutom i mrzovoljnom susjedu koji vas mrzi, mužu ili supruzi s kojim ste u žestokoj svađi ili pred brakorazvodnom parnicom, zaboravljivom djedu ili baki….. bezbroj je načina manipulacija  kojima se ovršeniku nanosi šteta i onemogućuje njegovo osnovno pravo na spoznaju da postoji ovršni postupak  pokrenut protiv njega, i da na isti ima pravo na žalbu.

Od glasnogovornika “Pošte” dobivene su  “Upute za obavljanje poštanskih usluga” kao i iz njih izveden šalabahter “R-OK-493-14-3 Tablice” kojim se koriste poštari u svakodnevnom radu. Usporedbom odredbi čl. 85 st.3. i 4. ZUP-a koje se odnose na osobnu dostavu sa tekstom priloženih dokumenata Pošte, može se utvrditi da je Pošta u svojim dokumentima “preskočila” najbitnije odredbe, te je tako krivotvorila zakon, sve uz znanje Ministarstva uprave i Upravnih sudova koji namjerno sustavno forsiraju na ovaj način često neurednu dostavu, a sve radi pogodovanja mafiji u državnoj, regionalnoj i lokalnoj upravi, a na štetu primatelja.

Na tako izvršen način  dostavu smatraju urednom. Odnosno, ako vas ne zateče kod kuće, poštar na temeljuUpute za obavljanje poštanskih usluga, na preporučenu poštu stavlja različite oznake, a najčešće, „ODSELIO“, „OBAVIJEŠTEN NIJE PREUZEO POŠILJKU“, i sl. ili ostavlja obavijest u sandučiću, odnosno predaje istu prolazniku, susjedu, prijatelju, neprijatelju……

Postavlja se pitanje tko je obavijestio poštara da je osoba na kojeg je naznačena pošta ODSELIO, odnosno, na koji je to način osoba obaviještena, ali nije primila pošiljku.  Takvo obavještavanje se pred hrvatskim sudovima smatra „UREDNOM DOSTAVOM“, odnosno obavijesti, te se u daljnjem postupku smatra da se osoba nije odazvala sudskom postupku, nije pravovremeno podnijela žalbu, ili što je najgore, sudsko rješenje na koje se osoba nije žalila postaje pravomoćno takvom neurednom dostavom, odnosno, nakon povratka iste pošiljatelju, na temelju „OBAVIJEŠTEN NIJE PREUZEO  POŠILJKU“ presuda odnosno rješenje oglašava se na oglasnoj ploči suda, i nakon 8 dana postaje pravomoćno.

I sve se to događa bez  znanja osobe  koja je tužena ili ovršenik u tom postupku!

Nakon pravomoćnosti slijedi ovrha  i blokiranje žiro računa, a da osoba koju se ovršuje i blokira zapravo uopće ne zna da postoji postupak koji se vodi. I sve to zbog pogrešne primjene zakona i Ustava RH koji u svojem opisu – upućuje na obvezu UREDNE DOSTAVE i PRAVA NA ŽALBU.   

Berislav Janković koji je prigovorio u svojem sudskom postupku, pa i pošti na takvo postupanje,  a dobio je i spor, sumnja da se radi o namjernoj manipulaciji na štetu primatelja, jer se opisanim “propustima” namjerno generira ogromna količina neuredno dostavljene pošte, ujedno  i kršenje prava na žalbu, a čega je krajnja posljedica veliki broj neutemeljenih ovrha.

Sumnja na počinjenje kaznenog djela i zlouporabe položaja

Ovakva  situacija ne samo da je povod za podnošenje kaznenih prijava  protiv odgovornih, već je to  i jaki pravni razlog za  podnošenje ZAHTJEVA ZA TRENUTNI MORATORIJ NA SVE OVRHE I SVE BLOKADE ŽIRO RAČUNA, dok se ne ispita urednost dostave, propisane i zajamčene zakonom.

Neuredna dostava, jedan je od važnih razloga za povrat u prijašnje stanje, obnovu postupka, i druge važne postupke kojim se štite prava stranke u postupku, a ukoliko utemeljeno dokaže povredu tih prava.

Dokument “Upute za obavljanje poštanskih usluga” od  1.7.14. dostavljen je po zahtjevu  gospodina Berislava Jankovića,  primljen 21.1.15. od službenika za informiranje Hrvatske pošte Damira Jakovca.

“Upute za obavljanje poštanskih usluga“su temelj za pisanje dokumenta  “R-OK-493-14-3 Tablice” , poštanskog “šalabahtera” za postupanja poštara  na terenu.

Sporni postupak osobne dostave obrađen je u poglavlju 7. POSTUPAK S PISMENIMA UPRAVNOG POSTUPKA, 7.1 Posredna dostava  i 7.2 Osobna dostava u člancima 161-165.

UPUTE Hrvatskih pošta o dostavljanju pošte:

3.1 Posredna dostava – Članak 143. st. (1) Pismeno koje na omotnici ima oznaku: „Parnični postupak“ ili „Ovršni postupak“, a može imati i oznaku: „Ostavinski postupak“, „Izvanparnični postupak“,„Registracijski postupak“, „Građanski postupak“ i dr., uručuje se osobno primatelju, njegovu zakonskom zastupniku ili punomoćniku, a ako se primatelj ne zatekne u stanu, pismeno se može uručiti odraslom članu kućanstva, koji je dužan primiti pismeno.

(2) Ako se pismeno ne može uručiti osobama navedenim u stavku 1. ovog članka,pismeno se može uručiti kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu.

3.2 Osobna dostava

3.3 Isporuka pismena parničnog i ovršnog postupka u poštanski pretinac

Članak 145. „Za pismeno koje se uručuje u poštanski pretinac u pretincu se ostavlja Obavijest o prispijeću pošiljke  (obr. P-99) u kojoj je naznačeno mjesto i rok od pet (5) radnih dana u kojem primatelj može podići pismeno. Na pismenu i Povratnici – dostavnici naznačuje se dan kada je u pretincu ostavljena ta obavijest. Ako primatelj ne podigne pismeno u naznačenom roku, pismeno se vraća pošiljatelju s napomenom: „Obaviješten, nije podigao pošiljku“, što se ovjerava potpisom i otiskom žiga.

Obavijest o pokušanoj dostavi pismena (obr. P-99c) s upozorenjem da će se dostava obaviti preko oglasne ploče suda

3.5 Postupak prilikom vraćanja pismena parničnog i ovršnog postupka

Članak 147 st. (1) U slučaju kada se pismeno vraća pošiljatelju zbog toga što nije moglo biti uručeno primatelju, radnik je obvezan navesti razlog zašto pismeno nije moglo biti uručeno (umro, nepoznat, odselio i slično ili odbio primitak) i napomenu ovjeriti svojim potpisom i otiskom žiga.

(2) Ako se pismeno za koje je ostavljena Obavijest o prispijeću pošiljke vraća zbog toga što ga primatelj nije preuzeo u propisanom roku u poštanskom uredu, radnik je obvezan na pismeno staviti napomenu: „Obaviješten, nije podigao pošiljku“ i ovjeriti ju svojim potpisom i otiskom žiga (a u informatičkom sustavu je napomena: „Nije tražio“).  Ako je  osoba na službenom putu, liječenju, ili zbog nekih drugih razloga se ne nalazi u domu cijelih pet dana,  te ne zna za postojanje pošiljke, dostava se svjedno smatra urednom, pošiljka se vraća pošiljatelju, nakon čega se objavljuje na oglasnoj ploči i po proteku roka od 8 dana postaje pravomoćna.

Iz navedene Upute vidljivo je da su skoro u potpunosti izigrane ili preskočene odredbe ZUP-a čl.85, st.3. i 4., jer se nigdje ne spominje „druga dostavnica uz ostavljeno pismeno” na kojoj će “dostavljač naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se“, niti je takva obavijest u praksi ikada dostavljena osobi koja je naznačena kao primatelj.

Nadalje, odredba iz čl.85 ZUP-a st. 4. ZUP-A „Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti.“  je u članku 165. Uputa za obavljanje poštanskih usluga“ u potpunosti “prepjevana” i sada glasi:

“Pismeno po upravnom postupku vraća se pošiljatelju samo u slučaju kada pismeno nije moguće uručiti zato što je primatelj umro, odselio, nepoznat, ne postoji više na toj adresi i slično, a radnik je obvezan na pismenu navesti taj razlog i ovjeriti ga svojim potpisom i otiskom žiga.”

HP krivotvoritelji su zakonom općenito, dakle iz više mogućih razloga, predviđenu  “nemogućnost uručivanja naslovljenoj osobi” u  svojim “Uputama…” slobodnom interpretacijom zakona  prepjevali  u “samo u slučaju, smrti, selidbe, nepoznatosti ili nepostojanja i slično”.

Mogućnost povrata pošiljke pošiljatelju iz bilo kakvog razloga uopće nije navedena u “šalabahteru”, tako da poštar ima samo mogućnost da pošiljku uruči bilo kome, bilo gdje i na bilo koji način.

Za HP krivotvoritelje npr.: službeni put, godišnji odmor, liječenje…  ne postoji kao objektivan razlog nemogućnosti  neuručivanja pošiljke.

U HAKOM-u kao tijelu nadležnom za HP su gospodinu  Berislavu Jankoviću  rekli da oni nadziru samo opće akte i da nisu nadležni za nadzor internih  “Uputa…”bez obzira ne očitu nezakonitost istih.  Jednak odgovor dobili smo i od HANFE zadužene za nadzor FINE.

Iz svega se dade zaključiti da se ne radi ne samo  o neusklađenosti “Uputa…” sa zakonom, već o namjernom krivotvorenju ionako loših zakonskih odredbi radi pogodovanja ovršnoj mafiji.

Pošta je odbila  gospodinu Jankoviću dostaviti “Upute….” koje su bila na snazi prije ovih zadnjih, pa on s pravom sumnja da skrivaju dokaz o kontinuitetu počinjenja  kaznenog djela.

Nazire li se kraj ozakonjenoj pljački?

Na žalost, Hrvati su kroz dugi niz godina navikli na „legalno“ otimanje imovine: konfiskacijom, komasacijom,  nacionalizacijom, pretvorbom i privatizacijom, ovrhama na nekretninama i blokadama žiro računa, predstečajnim nagodbama.  Prividno je izgledalo  da takva pljačka počiva na pravnim temeljima, međutim,  zadnjih nekoliko godina postalo je legalno oteti nečiju privatnu imovinu na način da se vlasnik/ovršenik/tuženik, izostavi iz  upravnog, parničnog ili ovršnog postupka neobavještavanjem o istom, jer je eventualno sudsko pismeno kojim se izvještava o pljački ostavljeno na nekoj ogradi, u nekoji kutijici, kod nekog mrzovoljnog djede ili susjeda, ili pak oglašeno na zidini nekog xy suda, a zatim  cijeli postupak proglasiti LEGALNIM NAČINOM PROMJENE VLASNIŠTVA.

Dobro uhodani recept postao je odličan, dobro provjeren  način za punjenje džepova ovršne mafije.

Opisanom nezaonitosti došlo je do kršenja prava na desetke tisuća građana u ustavnim postupcima i do kršenja prava SVIH BLOKIRANIH U FINI obzirom na propis ZUP-a kako se provodi izvršenje (provedba pravomoćnog rješenja);

„IZVRŠENJE – Članak 133. ZUP-a

„St. (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno.

St. (2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.

St. (3) Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.

Dakle, u sva tri stavka odredbi čl. 133 ZUP-a propisano je da se Rješenje može provesti tek NAKON ŠTO JE RJEŠENJE PRIMILA STRANKA.  FINA nezakonito provodi sva Rješenja o ovrsi, bez da je ovršenik podnio žalbu, i prije nego li su stranke obaviještene da je ovršni postupak i započet, a kamo li da je provedena zapljena novčanih sredstava po računima.

Radi se o nezakonitosti koja predstavlja namjerno i sustavno kršenje prava desetaka tisuća  stranaka u upravnim postupcima, čime je velika većina dostava sudskih pismena građanima, od kada se provodi “dostava po ZUP-u” neuredna i nezakonita, a sve zahvaljujući Pošti i HAKOM-u.

Neuredna i nezakonita dostava – osnov su za povrat u prijašnje stanje, obnovu postupka, ukidanje klauzule pravomoćnosti Rješenja o ovrsi i drugih pravomoćnih sudskih akata (ODLUKA USTAVNOG SUDA RH)

Sudovi i lokalna samouprava namjerno neuredno i nezakonito šalju svoju poštu koju onda HP dostavlja (?) još neurednije, a sve uz blagoslov HAKOM-a. Sve je prepušteno diskrecijskim ocjenama seoskih poštara, a čija se (ne)postupanja kasnije moraju pobijati u drugim postupcima.

I Zakon o parničnom postupku  neurednu dostavu pismena tretira kao BITAN PROPUST:

Način dostave:

Članak 133. „Pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnoga tijela uprave, preko javnoga bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem u skladu s posebnim zakonom”

ODLUKA USTAVNOG SUDA RH – kojom Ustavi sud RH ukida sudsko Rješenje zbog neuredne dostave

Mjerodavne odredbe ZPP-a glase:

Članak 354. stavak 1. točka 7. Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: (…)

7. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

Članak 141. Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu.

Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno.

Članak 142. stavak 2. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1. i 2. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svom radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ovog zakona, i time se smatra da je dostava obavljena.

5. Iz obrazloženja pobijanih rješenja i navoda ustavne tužbe proizlazi da je podnositelju povrijeđeno postupovno pravo tijekom donošenja prvostupanjskog rješenja, koju povredu nije otklonio drugostupanjski sud.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske tim je povredama dao značaj relativno bitnih, unatoč jasne odredbe članka 354. stavka 1. točke 7. ZPP-a, odnosno značaj povreda koje nisu dovele do ograničavanja raspravnog načela u ovom postupku, čime je odstupio od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj: Rev-2747/94 od 6. travnja 1995. godine:

“Stranci nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu kad je dostava obavljena tako da je dostavljač stranci, koju nije zatekao u njezinu stanu, ostavio obavijest da poziv može u određenom roku podignuti na pošti.”

Također, Ustavni sud je zauzeo identično stajalište u svezi neurednosti dostave u odluci broj: U-III-2028/2002 od 8. srpnja 2004. godine (“Narodne novine”, broj 101/04.).

Ustavni sud utvrđuje da je time podnositelju osporenim rješenjima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, koji glasi:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Pravo na pravično suđenje u postupovnom smislu u ovom slučaju povrijeđeno je, jer podnositelju nije bila dana mogućnost iznositi činjenice i predlagati dokaze……………..

Dakle, povrijeđeno je načelo jednakosti sredstava koje na raspolaganju moraju imati obje parnične stranke, jer se prvostupanjsko rješenje o povlačenju tužbe nije moglo donijeti bez saslušanja podnositelja. Ročište se nije smjelo održati, a prijedlog tužitelja je trebalo dostaviti podnositelju radi očitovanja. Da se podnositelj nije u roku od 15 dana očitovao o izjavi tužitelja, tek tada bi se moglo donijeti rješenje o povlačenju tužbe u tom predmetu, u skladu s navedenom odredbom druge rečenice stavka 2. članka 193. ZPP-a.

Načelo jednakosti sredstava samo je jedan izraz pojma pravičnog suđenja koji uključuje i temeljno pravo stranke da postupak bude kontradiktoran. Samo kontradiktoran postupak daje strankama mogućnost uvida te izražavanja svog mišljenja o stavovima ili dokazima koje predlaže suprotna stranka.

Stranke pred sudom moraju imati jednaka postupovna jamstva i uživati jednaka postupovna prava. Ukoliko ta prava nisu izjednačena, takav postupak neposredno predstavlja povredu prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava. /USTAVNI SUD RH U-III-4044/2003/

Sve navedeno snažan je temelj za kolektivni zahtjev prema FINI, Ministarstvu financija, Ministarstvu pravosuđa i Vladi Republike Hrvatske da se ispita zakonitost postupanja ovršnih sudova i FINA, a u vezi neuredne dostave, a da se do tada DONESE MORATORIJ NA SVE OVRHE.

PRAVNI TERMINI I PROPISI KOJE MORATE ZNATI: Pobojnost ugovora, ništetnost ugovora, oglašivanje rješenje ništetnim

PRAVNI TERMINI I PROPISI KOJE MORATE ZNATI: Pobojnost ugovora, ništetnost ugovora, oglašivanje rješenje ništetnim

Datum objave: 08. veljače 2016./HAZUD/Urednik

POBOJNOST UGOVORA   

Pobojnost ugovora pojam je koji označava da ugovor stvara namjeravane pravne učinke kao i valjani pravni posao, ali da ti učinci mogu biti poništeni. Važno je naglasiti da se pobojne pravne poslove može izjednačiti s valjanima i oni će proizvoditi namjeravane učinke tako dugo sve dok ne budu poništeni, ako uopće budu poništeni. Također, pobojnost na postoji u općem interesu, tj. sud na nju ne pazi po službenoj dužnosti.

Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje te kad je to zakonom ili posebnim propisima određeno. Ograničena poslovna sposobnost javlja se kao razlog pobojnosti pravnog posla samo u slučaju kad ograničeno sposobna osoba zaključi pravni posao bez odobrenja svojeg zakonskog zastupnika, a takvo odobrenje ni naknadno ne uslijedi. Mane volje koje izazivaju pobojnost pravnog posla jesu prijetnja, zabluda i prijevara. Druge razloge pobojnosti predviđene zakonom nalazimo u povredi načela jednake vrijednosti činidaba(ekvivalentnost prekomjerno oštećenje), i pravnim radnjama dužnika na štetu vjerovnika. Po pozitivnim propisima svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu može pobijati radnju svog dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu, tj. ako zbog njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

Ugovaratelj na čijoj je strani uzrok pobojnosti odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog poništenja ugovora, pod uvjetom da nije znao niti morao znati za postojanje uzroka pobojnosti.

Osobe ovlaštene na traženje poništenja jesu stranke u poslu, a iznimno i neke treće osobe. Od stranaka poništenje može tražiti ona u čijem je interesu pobojnost ustanovljena.

Poništenje pobojnog pravnog posla može se tražiti u roku od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile ako je zaključen pod prijetnjom ili prisilom (subjektivni rok). Krajnji rok za poništenje je tri godine računajući od dana sklapanja pravnog posla (objektivni rok). Za neke slučajeve predviđeni su posebni rokovi, tako da je rok za osobu koja je bez potrebnog odobrenja sklopila pravni posao za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti tri mjeseca od dana stjecanja potpune poslovne sposobnosti. Kod prekomjernog oštećenja predviđen je jedinstveni objektivni rok od godinu dana računajući od dana sklapanja pravnog posla. Svi navedeni rokovi su prekluzivni pa se nakon njihova proteka gasi pravo na zahtjev za poništenje.

NIŠTETNOST UGOVORA

Nazivaju se i apsolutno ništetnim pravnim poslovima. S njima se postupa kao da nisu zaključeni, kao da pravno ne postoje. Ništetnošću se štite temeljna načela društvenog uređenja izražena u pravnim i moralnim normama društva. Ništetnost nastupa ex lege, a sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo).

Ništetnost, ništavost ili ništavnost  (primjerice ugovora), pojam koji označava da sklopljeni ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke koje bi proizvodio da je valjan. Ipak, važno je naglasiti kako nije točno da ništetan ugovor ne stvara nikakve pravne učinke, jer u slučaju ispunjenja strane mogu zahtjevati vraćanje ispunjenog, a može nastati i odgovornost jedne strane za štetu drugoj strani. Također, važno je naglasiti i to kako na ništetnost pazi nadležni sud po službenoj dužnosti.

Razlog ništetnosti je protivnost ugovora javnom poretku, odnosno ustavu neke zemlje. Protivnost ustavu ne znači samo protivnost ustavnim načelima nego i konkretnim odredbama ustava.

Osim toga, pravni posao ništetnim čini i protivnost pojedinim prisilnim propisima, protivnost moralu društva, a Zakon o obveznim odnosima (ZOO) točno predviđa i druge određene razloge.

Razlozi ništetnosti u svezi sa stranama i očitovanjem volje

Razlozi za ništetnost su sljedeći: poslovna nesposobnost, nepostojanje suglasnosti tijela pravne osobe, fizička sila, školski primjer i šala, simulacija, nesporazum i zabrana sklapanja ugovora jednoj strani.

Razlozi ništetnosti u svezi s činidbom i objektom činidbe

Predmet ugovorne obveze (činidba) mora biti objektivno moguća, odrediva i pravno dopuštena.

Razlozi ništetnosti u svezi s pobudom

Pobuda je nedopuštena kad je protivna javnom poretku, odnosno ustavu zemlje.

Razlozi ništetnosti zbog nedostatka oblika

Kad propis određuje oblik u kojem ugovor mora biti sklopljen, a i kada same ugovorne strane odrede oblik kao pretpostavku valjanosti ugovora, izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do ništetnosti.

Budući da ništetnost nastaje na osnovi zakona, sud može svojom odlukom samo proglasiti posao ništetnim, ako su se stekli za to predviđeni razlozi (zakonski), dakle, sud može donijeti samo deklaratornu odluku. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla.

RAZLOZI ZA NIŠTETNOST

Kao razlozi ništetnosti javljaju se poslovna nesposobnost stranaka, nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost, odnosno neodredivost činidbe, nepostojanje i nedopuštenost osnove, te ponekad, nedostatak potrebnog oblika. Pravni posao može biti i djelomično ništetan. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora – utile per inutile non vitiatur (korisno se štetnim ne kvari). To vrijedi, međutim, samo u slučaju kad ugovor može opstati bez te ništetne odredbe, a ta odredba nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Ništetan ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke.

Osnovna dužnost ugovornih strana u slučaju ništetnosti ugovora jest povrat u prijašnje stanje, i to tako da svaka od njih ima vratiti drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora. Ako je ugovor ništetan zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima, sud može (ali ne mora) odbiti u cjelini ili djelomično zahtjev nesavjesne strane, a to je ona koja je u vrijeme sklapanja posla znala ili morala znati za navedene razloge ništetnosti, za vraćanjem onoga što je drugoj strani dala.

Među pravnim posljedicama ništetnosti predviđena je i odgovornost za štetu zbog sklapanja ništetnog pravnog posla. Odgovornost za štetu pada na onu stranu koja je kriva za sklapanje ništetnog posla. Dužnost naknade štete ne postoji ako se dokaže da je strana koja trpi štetu zbog ništetnosti posla znala ili prema okolnostima posla morala znati za postojanje uzroka ništetnosti. Na ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dakle, pored ugovornih strana i treće osobe od kojih ponajprije državni odvjetnik i državni pravobranitelj. Pravo na isticanje ništetnosti nije vremenski ograničeno.

Izvanredni pravni lijekovi  – Poništavanje i ukidanje rješenja i oglašavanje rješenja ništavim

Rješenje Županijskog suda donešenog nedjeljom

Zakonom o općem upravnom postupku (dalje u tekstu ZUP), Zakonom o upravnom sporu (dalje u tekstu ZUS) te Općim poreznim zakonom (dalje u tekstu OPZ) definirani su načini intervencije u pravomoćne odluke javnopravnih tijela, ukoliko su pravomoćni akti opterećeni nedostacima, koji imaju štetne posljedice za interese stranaka ili za javni interes. Pravomoćna se odluka može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. U nastavku će se pobliže objasniti dva izvanredna pravna lijeka – poništavanje i ukidanje rješenja te oglašavanje rješenja ništavim.

• Poništavanje i ukidanje rješenja izvanredni je pravni lijek koji je detaljnije propisan odredbama ZUP-a u člancima od 128. do 132. U skladu s navednim odredbama, moguće su dvije varijante, odnosno poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja te ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo.

ZUP –   OGLAŠIVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM

Oglašivanje rješenja ništavim

Članak 128. (1) Rješenje će se oglasiti ništavim:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,
2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,
3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,
4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,
5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,
6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

(2) Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba.

(3) Kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba (nije omogućeno pravo na žalbu). Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor.

(4) Ništavo rješenje nema pravni učinak. U slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja.

Što se tiče nezakonitog rješenja, isto se može poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu. Nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci. U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja. Poništiti se može rješenje ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela ili ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena. Bitno je naglasiti da se u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke.

Nadalje, zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može se ukinuti u cijelosti ili djelomično ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom, zatim ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku, te ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, a to se ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava (u tom slučaju stranka ima pravo na naknadu stvarne štete).

Rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo.

Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo ili tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom. Protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju koje je donijelo prvostupanjsko tijelo može se uložiti žalba, a kad žalba nije dopuštena, može se pokrenuti upravni spor. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela može se pokrenuti upravni spor.

2) Ništavost upravnog akta je težak oblik nezakonitosti s teškim pravnim posljedicama. Ništavo rješenje nema pravni učinak, a u slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i svi pravni učinci tog rješenja. Stoga je oglašavanje rješenja ništavim moguće samo u izričito navedenim slučajevima u članku 128. ZUP-a, kako slijedi:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,
2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,
3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,
4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,
5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,
6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

Nadalje, sukladno odredbama istog članka, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, u svako doba.

PONIŠTAVANJE I UKIDANJE  NEZAKONITOG SUDSKOG RJEŠENJA

ZUP-Članak 129.

(1) Nezakonito rješenje može se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu.

(2) Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti:

1. ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela,
2. ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena.

(3) U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.

(4) U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke.

Ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo

Članak 130. (1) Zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može se ukinuti u cijelosti ili djelomično:

1. ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom,
2. ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku,
3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.

(2) Kad je rješenje ukinuto radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, stranka ima pravo na naknadu stvarne štete.

Nadležnost i postupak poništavanja ili ukidanja rješenja

Članak 131.(1) Rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom.

(2) Nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojiNAČELO ZAKONITOSTIm slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.

(3) Javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.

Povrat imovine stečene bez pravne osnove

Članak 132. ZUP-a

U slučaju oglašivanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava.

NAČELO ZAKONITOSTI – (POVREDA ZAKONA KAO RAZLOG UKIDANJA PRAVNOG AKTA)

Tijela koja rješavaju upravne stvari dužna su donositi upravne akte na temelju zakona, drugih propisa državnih tijela te općih akata pravnih osoba koje one donose temeljem javne ovlasti. To načelo uključuje kako osiguranje formalno-pravne zakonitosti (poštivanje postupovnih pravila o načinu vođenja postupka u svim fazama, utvrđivanje pravoga stanja stvari, poštivanje propisa o obliku i dijelovima upravnog akta), tako i osiguranje materijalno-pravne zakonitosti (pravilnu primjenu materijalnih propisa na osnovi kojih se odlučuje u konkretnoj stvari).

To krucijalno načelo upravnoga pravnog sustava sadrži odredba članka 19. Ustava Republike Hrvatske. 

U Hrvatskoj se godinama provodi genocidna politika, pravosuđe je oružje za provedbu

U Hrvatskoj se godinama provodi genocidna politika, pravosuđe je oružje za provedbu

Datum objave: 14. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/HAZUD

Pravna država temelj je svake prosperitetne, napredne i sigurne države u kojoj žive nediskriminirani, ravnopravni građani, jednakih prava i uvjeta za život. Država u kojoj se u jednakoj situaciji tijela vlasti ili sudovi ponašaju nejednako, donose nejednake odluke i ne štite prava građana zajamčena Ustavom RH, već upravo suprotno, diskriminirajuća je.

Brojni su slučajevi nejednakog postupanja prema građanima,  povrede prava, nepoštivanja zakona što dovodi do  gubitka dostojanstva, i pojačavanja nevjere u nekakvu bolju budućnost.

Ministar pravosuđa Ante Šprlje,  koji je  sudeći prema stanju u zemlji,  ministar kojeg je većina očekivala s nestrpljenjem, u startu je iznio svoja razmišljanja o rješavanju nekih važnih pitanja, čime je  zapravo doveo u duboku zabrinutost velik broj dužnika, ovršenika, tužitelja, oštećenih na ovaj ili onaj način, a čija sudbina zavisi o djelotvornom i poštenom pravosuđu.

Hrvatski narod pati desetljećima

Hrvati su progonjeni u ratu i u miru. Zbog velikog broj poginulih, nestalih, ranjenih u ratu,  progonjenih i ubijenih u miru, i na koncu, osiromašenih,  ukradenog dostojanstva, časti, ugrožene egzistencije, Hrvati su postali beznadan i preplašen narod. Osim nekolicine tajkunskih obitelji koje u stvari nije ni briga tko je na vlasti, i kako će vladati državom, jer je zapravo vlast u rukama tajkuna, a ne kontrolira vlast njih, kako bi to u pravnim državama trebalo biti.

Tu i tamo, poput zrake sunca u sivom i tmurnom danu, pojavi se neka nada, neko uvjerenje da se situacija mijenja. Takva nada probudila se u mnogima i nakon najnovijih parlamentarnih izbora. Očekivalo se da će nova Vlada u kratkom roku učiniti sve potrebno oko imenovanja i vrlo brzo započeti s radom za opće dobro. Radi toga su i izabrani.

Međutim, sve ono što se događalo neposredno nakon izbora, a potom i nakon konstituiranja Vlade upućuje na to da većini političara nije na prvom mjestu narod koji ih je izabrao, već im je prioritet što bolje ukorjenjivanje u neka od vodećih funkcija u politici. Zakon je posložen tako da je njima uvijek dobro, ma kako narodu bilo. Plačica ide odmah, od dana konstituranja Sabora, oni koji su otišli, nadalje  su osigurani daljnjih šest mjeseci s primanjima. A što su to tako dobro učinili da bi narod bio u obvezi plaćati ih za njihov nerad?

Dobro upućeni koji poznaju  situaciju,  znaju da se u Hrvatskoj već godinama ne primjenjuju zakoni, ili se primjenjuju selektivno, ili samo u granici nužnosti, tek toliko da se popuni statistika.

Tako je statistički gledano, riješen velik broj slučajeva, ali naravno onih u kojima se razne bakice i djedovi kažnjavaju kaznama od 200 kn ili više zbog sitnih propusta, dok  grupa  koja je posegnula za višemilijunskim ciframa ostaje svih godina nedostižna. Dapače, uvažavana!

Godine prolaze, s njima prolaze Vlade, kao da jure brzim vlakom.  Pored njih se izmjenjuju gladna i zabrinuta lica naroda, praznih džepova, praznog pogleda usmjerenog u sutrašnjicu koja ne pruža nikakvu sigurnost. Radnih mjesta nema, velik broj onih koji rade nisu mjesecima primili plaću za svoj rad.  Građani ovršeni, opljačkani, nezaposleni, praznih džepova, gladni, a brzi vlak vladajućih nezaustavljivo juri k samo jednom cilju; zauzimanju položaja i funkcija. Narod  igra glavnu ulogu  samo  u dane izbora, tada im se političari dodvoravaju,  obećanja pljušte.

Ministar pravosuđa, u svojem prvom javnom nastupu izjavio je: „Nisam stajališta da se građani iseljavaju iz jedinog doma. U svakom slučaju mislim da bi ti građani trebali ostati u svojim domovima, a druga je stvar ako se radi o vikendici i sl.“

Građani, ovršenici, oštećenici brojnih nelegalnih kreditnih ureda, nelegalnih austrijskih zadruga zapanjeno su slušali. Sa svakom novom zrakom sunca koja zasjaji sa Markovog trga, građani povjeruju da  dolazi i spasenje za njih i neko pametno rješenje.  I tada dobiju šamar u lice poput hladnog tuša!

Pa o kakvom vi to iseljavanju govorite gospodine ministre?

Od vas se očekuje da uvedete red u pravosuđe, da skupite hrabrosti natjerati suce da primjenjuju zakon na temelju kojeg donose sudske odluke, očekuje se od vas da uvedete pravosudni  nadzor  koji će imati ovlasti prave i učinkovite kontrole nad radom sudaca… nadzor koji će imati ovlasti ukazati na nezakonitosti i nepravilnosti, i tijelo koje će odluke donijete na nezakonit način konačno moći ukinuti. Jer kakva je korist od dopisivanja unutar institucija, ako to dopisivanje na daje nikakav učinak?  Očekuje se da ispravite sve one nepravde koje do sada, godinama nitko nije ispravio.

Oglasi o prodaji kredita pred ulazom u Ministarstvo pravosuđa

Gospodine ministre, ispred ulaza Općinskog građanskog suda u Zagrebu i danas  stoje oblijepljeni oglasi: „Najbrži način isplate novca“,  „Brza isplata“, „Kredit bez garancije“…. i slične objave. Isti takvi oglasi oblijepljeni su i na samom ulazu u Središnju Poreznu upravu Zagreb, u samom centru grada, na deset koraka od MUP-a.  Sramotno!

Oglasi pred ulazom u sud

Policajci, inspektori, djelatnici tajnih službi posljednjih godinu dana prozivani su u mnogim aferama. Prisluškivali su štošta, iako se oni zaklinju da nisu, informacije kolaju u javnosti, znači netko im ih je sigurno otkrio. Već i ptice na grani znaju, da su policajci mogli imati informacije o svačijem telefonskom pozivu, i izlistanje poruka, i to još i prije deset godina, dovoljno je bilo poželjeti, i neki kolega u MUP-u bi pribavio ispis.  Samo ilegalne kreditne urede i kreditne posrednike ne mogu nikako, evo već godinama “nanjušiti”? Građani  dobro znaju da u Hrvatskoj  zapravo svi sve znaju, ali ih se genocidnom politikom  pravi malo zbunjenima i tupastima.

Građane se zastrašuje  kako bi što manje vidjeli, što manje znali, i što manje se bunili

Prije dvije godine, u zgradi tržnice na Kvaternikovom trgu bilo je otvoreno nekoliko kreditnih ureda. Slobodno su, i bez ikakve zapreke ugovarali ugovore o kreditu između građana i nekakvih  Kartaga, Kartagina, isplaćivali novac na ruke, a potom bi tvrtka “Novac na ruke” zablokirala sve račune i imovinu i plijenila novac bez osnove. Ovo  iznimno važno pitanje do danas nitko nije rješavao, niti riješio.

Tko je dozvolio da se godinama provode nezakonite zapljene i blokade žiro računa i mirovina?  Tko je prešutno odobrio rad nelegalnim kreditnim uredima i pljačku tisuće građana?

FINANCIJSKA – AGENCIJA – BLOKADA ŽIRO RAČUNA

Na stotine umirovljenika je sa zaplijenjenom mirovinom, a Zavod za mirovinsko osiguranje provodi administrativne zabrane nelegalnih poduzeća. FINA pak provodi zapljene po administrativnim zabranama, suglasnostima, temeljem bjanko zadužnica a po nalogu kreditnih ureda osnovanih sa samo 20.000 kn temeljenog kapitala, neki su i u stečaju, neki brisani, ali svima je zajedničko da uopće nisu bili sudionici ugovornog odnosa već je na njih potraživanje preneseno cesijom koja uopće nije ovjerena kod javnog bilježnika. Takav pravni posao u startu je nezakonit iz više razloga propisanih Zakonom o obveznim odnosima, a da ne kažemo da kreditni uredi uopće nisu mogli ni biti registrirani sa tako malim temeljnim ulogom, a kamo li da su smjeli poslovati bez potrebnih dozvola koje propisuje zakon.

E, tu smo zapeli gospodine ministre. Zakon!!! Što je sa primjenom Zakona?

Ustavni sud prošlog ljeta se izjasnio, iako smo svi to znali i prije da u Hrvatskoj SVI MORAJU POŠTOVATI ZAKON, USTAV I PRAVOMOĆNE SUDSKE PRESUDE.

Sudovi ne poštuju zakon, da poštuju, ni jedna ovrha se ne bi mogla provesti temeljem ugovora sklopljenim sa nelegalnim institucijama. Ovršni postupak ne bi se mogao niti pokrenuti na temelju manjkavih dokumenata koji su krivotvoreni, bez datuma, bez potpisa, i uz masu drugih nedostataka koji upućuju na sumnju u vjerodostojnost tih isprava.

FINA ne poštuje zakon, da poštuje ne bi mogla provesti niti jednu jedinu ovrhu bez da  se ovršenicima omogući pravo na žalbu prije provedbe ovrhe. To je ustavno pravo svakog građanina ove zemlje „Jamči se pravo na žalbu!“

Kompletan sustav u Republici Hrvatskoj  posložen je na način da proizvede što veći broj žrtava. Hrvatska još nije pobrojila sve svoje mrtve, nestale, ranjene, umiruće….. Ljudi se i nadalje ubijaju, umiru….Hrvati su žrtve genocidne politike…..

Ministar pravosuđa je ključ koji bi možda mogao u našoj Državi otvoriti vrata prosperiteta. Možda, jer sudeći prema njegovoj  izjavi od prije nekoliko dana, postoje ozbiljne sumnje da se nazire neko bolje sutra.  Bez korjenitih promjena u pravosuđu nema ni oporavka u društvu, ni rasta gospodarstva, nema investicija ni ulaganja. Jedini ulagači kojima je Hrvatska plodno tlo su muljatori i perači novca. Njima je naša domovina oaza.

Bez premreženosti kroz državne institucije oni ne bi uspjeli za samo nekoliko godina dovesti narod do ruba preživljavanja i gladi. Ili  neki od aktualnih ministara misli da se sa 1.000 kn mjesečno može živjeti dostojanstveno?

Do desetog ožujka 2016. godine treba usvojiti novi proračun. Mediji već unaprijed najavaljuju da neće biti potrebne većine da se isti izglasa. Vjerujem da će tako i biti, sudeći po žestokim i prljavim podvalama koje su aktualne posljednjih tjedana.

Saborske zastupnike  iz najnovijeg saziva Vlade RH okupirale su kape i barake.

Linić

Iz prošlog saziva ostala je nerazjašnjena prodaja Česme Hrvatskim šumama i preprodaja Jozi Kalemu  za iznos manji od dva milijuna kuna, uz istovremeno pogodovanje Spačvi. Ostalo je i nerazjašnjeno peglanje službenih kartice ministrice kulture,  još ne znamo ni na čiji trošak su polijetali i slijetali helikopteri i avioni po željama bivšeg premijera i bivšeg  ministra Kotromanovića.   Ostalo je i nerazjašnjeno je li Fred Matić pravi ili lažni ratni invalid, ima li ili nema PTSP,  puno toga još što ovdje nije nabrojano, i na kraju, za Boga miloga, tko će narodu dati odgovor gdje je nestalo 16 milijardi iz DUUDI-ja, dobro bi vam došle te kune  kod usvajanja novog proračuna.

Još nitko nije postavio pitanje, tko je odobrio tvrtki „Državne nekretnine“ d.o.o. da državnim nekretninama upravlja za svoj račun a ne za račun Države,  i na kraju,  kada će se oformiti jedna nepristrana i poštena komisija koja će ispitati koliko broj građana je oštećen i opljačkan od strane kriminalnih aktivnosti nezakonitih i nelegalnih kreditnih ureda i zadruga – koje ne bi mogle niz godina nesmetano poslovati – da im upravo sudovi i Ministarstvo financija  to nisu omogućili. Počevši od Trgovačkog suda, pa do Općinskih.

Novi ministar pravosuđa ima daleko ozbiljnija  pitanja za razriješiti od toga treba li dozvoliti iseljenje građana iz jedine nekretnine ili ne, jer da je Hrvatska pravna država takvo pitanje se ne bi niti postavljalo. Naprosto do takve situacije ne bi nikad niti došlo.   Prvo pitanje koje zapravo ministar pravosuđa  treba rješavati je revizija svih sudskih odluka kojim su ovrhe na temelju ništetnih ugovora – provedene,  i poništenje istih!!

Čvrste ministarske ruke i premijer koji zna lupiti „šakom o stol“ i koji ima svoj stav, mogao bi Hrvatsku pretvoriti iz oaze kriminala u oazu prosperiteta.  Za takvo što je doista potrebna snaga  i to suprotstavljanja premreženim mafijaškim strukturama koji se svim silama upinju da nova Vlada ne napravi ništa.