Knjiga "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe" jedinstvena je knjige koja još 2009 godine opisuje nefunkcionalno (korumpirano) stanje u hrvatskom pravosudnom sistemu, od sudova, DORH-a, MUP-a. U knjizi poduzetnica iz Hrvatske opisuje put od ulaganja investicija zarađenih u Njemačkoj, ovdje u domovini, i to privatnog novca ušteđenog dugogodišnjim radom, do uništenja proizvodnje od strane HBOR-a, zbog tuđeg duga, zahvaljujući krivotvorenim sudskim rješenjima a zbog atraktivne nekretnine.
Ovdje su pitanja na koja hrvatska javnost i oštećenici austrijskih zadruga još nemaju odgovore, hoće li ih Michael Spitzer dati?
U javnosti je puno priče, malo konkretnih saznanja o poslovanju austrijskih zadruga na hrvatskom teritoriju. Ovo iznimno važno pitanje nekoliko puta je bilo postavljeno i kao zastupničko pitanje u Saboru RH, zatražena je i odgoda ovrha dok Državno odvjetništvo ne donese odluke i dok institucije ne reagiraju. Saborski zastupnici Damir Kajin, Miro Bulj, Josip Borić intenzivno su podsjećali na hitnost rješavanja ovog pitanja. Od Sabora je zatraženo da Sabor i Ministarstvo pravosuđa žurno pronađu rješenje za oštećene građane. Do danas to pitanje nije riješeno. Tko je to u Hrvatskoj jači od Zakona i Ustava RH?
S jedne strane pravna struka i oštećenici koji na temelju hrvatskih zakona i Ustava RH tvrde da te zadruge nisu imale potrebna ovlaštenja za poslovanje na području Republike Hrvatske, ali i da su kršile zakon Republike Austrije, i s druge strane, predstavnici austrijskih zadruga odnosno Raiffaisenlandesbank Austrija, njihova PR agencija i koordinator Michael Spitzer koji tvrde da je njihovo poslovanje zakonito i profesionalno.
Oštećenici RB zadruga više su puta u svojim Priopćenjima jasno obrazložili iz kojih razloga smatraju da su žrtve nezakonitosti koje su nad njima provedene, a radi čega su i ostali bez svoje imovine.
S druge strane, PR agencija Manjgura i koordinator Michael Spitzer tvrde da je poslovanje Raiffaisenbank zadruga, odnosno Raiffaisenlandesbank uredno i zakonito te da ih oštećenici kleveću.
Kako bi se otklonile neke nepoznanice u njihovom poslovanju, koje i inače, prema zakonu mora biti javno i transparentno, molimo koordinatora Michaela Spitzera da hrvatskoj javnosti dao odgovore na slijedeća pitanja:
1. Kako su regionalne austrijske zadruge uopće uspjele na hrvatsko područje, i započeti kreditiranje Hrvata obzirom da prema registraciji i Zakonima Republike Austrije smiju se reklamirati samo u svojim prostorijama?
2. Svi korisnici kredita kažu da su kredit ugovarali putem posrednika. Postoje i ugovori u kojima je navedena posrednička provizija. Jesu li posrednici bili na platnoj listi kao zaposlenici zadruga?
3. Po kojoj osnovi je jednom od dužnika po ugovoru o kreditu, umjesto kredita – isplaćena plaća u iznosu od 60.000 eur-a?
4. Obzirom da su 43 pravne osobe koje su kreditirale hrvatske građane po pravnom obliku zadruge registrirane u Austriji, jesu li one prema austrijskom zakonu smjele financirati samo svoje zadrugare u krugu svojeg okruga, ili im je zakon omogućio financiranje i izvan Republike Austrije?
5. Kako su banke (zadruge) sa samo 7,43 eura temeljnog kapitala uspjele osigurati tako velike iznosa novca od čak 280.000.000,00 eura – koliko tvrdite da ste ukupno plasirali na područje RH? Koji je izvor tog novca?
6. Jeste li prijavljivali svoj rad na području Hrvatske Hrvatskoj narodnoj banci?
7. Iz kojeg razloga austrijske zadruge/banke nisu egistrirali podružnicu za financijsko poslovanje u Hrvatskoj i ishodili potrebne dozvole potrebne za obavljanje poslova kreditiranja?
8. Kako obrazlažete činjenicu da dio dužnika uopće nije imao putovnicu u vrijeme sklapanja kredita, a vi tvrdite da su sklopili ugovore o kreditu u Austriji?
9. Kako obrazlažete činjenicu da je najveći broj dužnika ugovore o kreditu ovjerio kod javnog bilježnika u Hrvatskoj, a da pri ovjeri nije bila prisutna ovlaštena osoba austrijske zadruge/banke? Uz to, u ugovorima o kreditu nije naznačeno da vašu stranu zastupa punomoćnik??
10.. Kako su dužnici sa minimalnim plaćama uspjeli imati zadovoljavajući bonitet za dobivanje tako visokih iznosa kredita? Tim više što su neki od njih bili i nezaposleni, ili zaposleni na određeno vrijeme?
11. Jeste li prijavljivali prijenos novca preko granice, koji je isplaćen vašim dužnicima u Hrvatskoj. U nekoliko ugovora stoji označena i naplata “prijenos novca preko granice”, kako je to moguće, kad zakon propisuje isključivo bankovne transfere? Znači li to da su novac preko granice prenosili vaši djelatnici?
12. Biste li na području Republike Austrije prihvatili kao valjan ugovor sklopljen s Hrvatom, koji nije ovjeren? Austrijski zakon možda propisuje da se ugovori ne ovjeravaju, ali Zakon o legalizaciji međunarodnih isprava propisuje, ako su Ugovori sklopljeni u Austriji, zašto nemaju propisanu nadovjeru Apostille?
13. Kako ste, i s kojom nakanom, kao strana pravna osoba, zatražili OIB u Republici Hrvatskoj?
14.. Jesu li ugovori o kreditu prijavljeni Austrijskoj narodnoj banci?
15. Kako u svojim poslovnim knjigama knjižite potraživanja od Hrvata i jesu li knjigovodstveno prikazani svi krediti? Jeste li u mogućnosti takvo knjiženje, kao dokaze, dostaviti sudovima pred kojima se vode parnice?
16. Je li uobičajeno poslovanje vaše zadruge/banke da vaši djelatnici naplaćuju u gotovini rate kredita i kamate (u ovom slučaju naplata se vrši na području Hrvatske) , i da novac nose u koferima natrag u Austriju, pretpostavljamo u vašu poslovnicu u Austriji?
17. Kako su odvjetnici/posrednici uplaćivali rate na vaše račune, koje su njima plaćali dužnici? Je li to plaćanje vršeno preko deviznog računa vaše zadruge/banke?
18. Predstavljate se kao glavni koordinator austrijskih zadruga. Koji je vaš opis poslova na području Hrvatske, i iz kojeg razloga ste imenovani za koordinatora za područje Republike Hrvatske?
19. Jesu li direktori i zaposlenici zadruga plaćeni za izlazak na teren u Hrvatsku, i “procjenu nekretnina”, je li gdje u poslovnim knjigama evidentiran njihov rad na području RH – pregled nekretnina?
Nada Landeka/ HAZUD/Oštećenici RB zadruga, Posojilnica bank i ZVEZA bank
Novinarka i urednica portalaHAZUD.HR Nada Landeka, Igor Drenjančević, novinar i urednikportala HOP.HR, i suradnik oba portala Nenad Koljaja koji je ujedno i oštećenik jedne od RBA zadruga, već duže vrijeme pišu i istražuju o fenomenu poslovanja austrijskih zadruga Grupacije Štajerska na području Republike Hrvatske i to bez potrebnih dozvola propisanih zakonima Republike Hrvatske i putem brojnih posrednika.
Istraživanja o nezakonitom radu austrijskih zadruga na području Republike Hrvatske novinari oba portala provode uz stručnu suradnju pravnika i odvjetnika koji su upoznati sa djelovanjem ovih trgovačkih društava na području Republike Hrvatske, ali i sa postojanjem “spornog” Popisa sa imenima hrvatskih državljana i iznosima depozita u austrijskim zadrugama a za koji Grupacija Raiffaisen Štajerska tvrde da je isti krivotvoren. http://www.vecernji.hr/hrvatska/austrijski-raiffeisen-landesbank-podigao-tuzbu-protiv-nenada-koljaja-zbog-kleveta-i-uvreda-1104427
Činjenično stanje je bitno drugačije od onog kakvim ga njihove PR agencije i koordinator za Hrvatsku Michael Spitzer, ali i neki austrijskim zadrugama skloni mediji, žele u javnosti prikazati.
Naime, Nenad Koljaja još je u veljači 2015 godine osobno posjetio Državno Tužiteljstvo Austrije, te je kao jedan od oštećenika, u prisustvu odvjetnice Ines Sorić Bošković načinio uvid i pregledao cijeli spis, preslikao dokumentaciju za koju je smatrao da je potrebna za daljnju provedbu istrage u Hrvatskoj, te je većim dijelom te dokumentacije regularnim putem (nadopunio kaznenu prijavu) i dostavio ju Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Svu dokumentaciju koju je Koljaja na zakonit način pribavio (kao stranka u postupku) predočio je i u USKOK-u iako upravo USKOK i DORH imaju mogućnosti pribaviti svu tu dokumentaciju po službenoj dužnosti direktno iz Austrije, pa tako i od FMA.
Brojni oštećenici posjeduju u originalu prepisku sa FMA iz kojih dokumenata nedvojbeno se iščitava da je FMA radila u dva navrata nadzor nad tim austrijskim zadrugama koje su se kasnije pripojile u Raiffaisenlandesbank Štajerska, dakle, prethodno su nosile 43 imena raznih zadruga, baš kako je to naznačeno i u navedenom “spornom” Popisu.
O navedenom popisu, Koljaja i naš portal dobili su potvrdu i iz Austrije, od austrijskih novinara ali i od predsjednice Udruge KOV – Kreditopferhilfe, gdjeIsabelle Heydarfadai koja okuplja oštećenike od banaka. Dopis predsjednice Udruge KOV prenosimo u cijelosti, uz isječke dokumentacije koja je uz dopis dostavljena.
Michale Spitzer, povjerenik austrijskih zadruga za Hrvatsku kaže: “Optužbama koje iznose oštećenici Raiffeisen austrijskih zadruga, oni žele situaciju okrenuti u korist dužnika, što je sasvim neprirodno. Mi svaki tjedan upućujemo pozive za prijateljsko rješenje. Optužbama da je novac prljav, i da je ovim kreditnim plasmanima novac opran, dovele su do toga da komitenti Zajmove ne žele platiti”. “
Ova izjava je gotovo izrugivanje oštećenih zajmoprimaca koji na prvo mjesto stavljaju izvor novca i pravnu valjanost posla.
Uglavnom, nakon što je postavljeno pitanje koji je glavni razlog da je Raiffeisenlandesbank angažiralo Mag. Spitzera kao “glavnog koordinatora” za Hrvatsku, ako je sve u redu, nismo dobili odgovor. Slijedeći brojne tragove koje su pokušali mnogi prikriti, vratili smo se u 1990 godinu. Te godine izbio je “skandal”, na temelju sačinjenog izvještaja – Hans Pretterebnerpisao je o tome u svom dnevniku (TOP magazine): “Krive promjene, pravi lopovi”
Opet Raiffeisen govori samo o jednoj strani – tj. isključivo o obvezi i odgovornosti dužnika, međutim, ako se postupak vodi pred sudom, tada sud daje i utvrđuje potpuno drugačiju sliku. Upravo tu, drugačiju sliku koordinator Spitzer iRaiffeisenlandesbank imaju namjeru u ovoj aferi prikriti, kako ne bi imala kobne posljedice za tolike “slavne” osobe. To je zapravo priča izvan zakona – većina sudionika te priče su “poput” penjanja ljestvama gradili karijeru zahvaljujući novcu izvučenom 1990 iz Hrvatske i opranom kroz austrijske štedionice.
Ali vratimo se Štajerske Raiffeisen banke: Zašto se uvijek ističe samo Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg?
U stvari, prikazane su:
* 21 Štajerske Raiffeisen banke (43 op.a.)
* 3 Slovenske banke
* 44 kreditnih posrednika
* 15 Javnih bilježnika
* 17 Odvjetnika
* 6 službenika za provedbu zakona
Ne zna li se to? Ili se prikrivaju ovi podaci u cilju zataškavanja afere?
Štoviše: Zapanjujuće je da je jedan broj istaknutih i poluistaknutih štediša Hrvata iz Hrvatske, što potvrđuju računi iz popisa s dijelom prikazanih računa u Raiffeisen banaka Štajerska (vidi priloženi popis).
RBA – POPIS TAJNIH RAČUNA (Redakcija HAZUD-a posjeduje cijeli popis)
Je li ovaj popis dostupan Uredu javnog tužitelja nije službeno poznato, kao ni je li i kako je tužitelj progonio očite sumnje u pranje novca u ovom pitanju.
HAZUD.HR je već objavio da navedene zadruge imaju svega 7,43 eura temeljnog kapitala. Stoga je istraga novinare vodila tragom ulagača koji su morali uložiti kapital da bi zadruge obavljale financijsko poslovanje u milijunskim iznosima, jer je sasvim sigurno da sa 7,43 eura kapitala nitko nije u mogućnosti ostvariti plasman kredita od čak 280.000.000 eur-a, koji iznos je austrijsko tužiteljstvo utvrdilo da je isplaćen na području Hrvatske, i to samo u onom dijelu koji su oni istraživali.
Tragom istraživanja, Nenad Koljaja dobio je i dokument/Popis sa imenima “zadrugara” tj. vlasnika računa u austrijskim zadrugama. Popis imena sa te liste preklapa se sa imenima liste koju posjeduje KOV – Austrijska udruga žrtava banaka i bankara. Koljaja izvor od kojeg je popis dobio želi ostaviti anonimnim, što je i razumljivo, ali i njegovo pravo propisano zakonom.
Prvi korak koji je učinjen nakon što je Popis “ugledao svjetlo dana” je bilo kontaktiranje FMA i traženje autentičnosti navedenog spiska. Iz FMA je dobiven odgovor da politika njihovog poslovanja propisuje tajnost, i da oni ne mogu niti osporiti, niti potvrditi navedeni spisak, obzirom da bi davanjem informacije kršili pravila koja su propisana za njihovo poslovanje. Naime, FMA može informaciju dati samo službenom tijelu Republike Hrvatske i to službenim putem.
Trgovačko društvo – RB zadruga
Isto tako, odmah isti dan HAZUD.HR je uputio u Raiffaisenlandesbank, s pitanjem, koliko hrvatskih građana ima otvoren račun u njihovim bankama, odnosno, koliko od njih je štedišta, a koliko korisnika kredita. O tome nisu dali odgovor. Međutim osporili su vjerodostojnost popisa koji smo im dostavili, što i ne čudi, obzirom da je Raiffaisenlandesbank tek pravni sljednik (pripajanjem odnosno pridruživanjem) austrijskih zadruga s Popisa.
Kako Kazneni zakon RH nalaže da “svatko tko ima saznanja o sumnji u kazneno djelo, dužan je tu sumnju prijaviti nadležnim tijelima“, a naročito poznajući izvor odakle je taj spisak stigao, odmah u četvrtak, dan poslije nakon što je Koljaja imao u posjedu navedeni popis, sastavljena je Kaznena prijava zbog sumnje na organizirano pranje novca, povezano sa sumnjom da je kroz ulaganja novca na računima u Austriji, isti ponovo kroz kredite vraćen na područje Hrvatske i kapitaliziran (opran) kroz ovršne postupke, kupnjom većeg broja nekretnina u tim ovršnim postupcima. Isto tako, cijeli slučaj prijavljen je odmah, osim USKOK-u i DORH-u, i Ministarstvu financija, Povjerenstvu za istraživanje sukoba interesa, Europskoj komisiji u Hrvatskoj, FMA u Austriji, Odjelu Bundestaga koji je zadužen za nadzor novca, zatim Austrijskom tužiteljstvu, te Interpolu, te su kontaktirane i međunarodne novinarske i druge udruge koje provode istraživanja pranja novca, sve u svrhu da za to zadužena tijela utvrde vjerodostojnost ili nevjerodostojnost navedenog Popisa, odnosno da utvrde tijek kapitala austrijskih zadruga od njihovog osnivanja pa do plasiranja kapitala na području Republike Hrvatske.
Ovakav postupak je propisan Zakonima RH, ali i europskim propisima, i dužnost je svakog građanina. Isti je poduzet u svrhu donošenja mjerodavne odluke tijela zaduženih za utvrđenje zakonitog odnosno nezakonitog poslovanja. Ni Nenad Koljaja, ni novinari istraživači koji su ovu temu istraživali nisu presumirali ničiju krivnju, već su zatražili od tijela za to zaduženih, da utvrde sva navedena pitanja. Umjesto očekivanog službenog odgovora institucija, provode se atake protiv novinara istražitelja, odnosno medijski linč, vjerovatno u svrhu promjene mišljenja javnosti.
Dva dana nakon saznanja o postojećem Popisu, na HRT4, u Studio4 gostovali su novinarka Nada Landeka i odvjetnik Mario Poljak. Tom prilikom najavili su javnosti da postoji spisak koji bi možda mogao razjasniti brojne nedoumice okopitanja poslovanja trgovačkih društava – Raiffaisen zadruga iz Austrije, obzirom na imena koja su u njemu navedena. U isto vrijeme Koljaja i HAZUD.HR dobili su i dodatne informacije od austrijskih kolega novinara, ali i spisak Hrvata sa računima u austrijskim zadrugama do kojeg su istragom došle austrijske udruge i austrijski novinari.
Vjerovatnost da je Popis vlasnika računa u RBA zadrugama krivotvoren ravna je 0
Naime, potencijalni krivotvoritelj svakako bi morao do u detalje poznavati brojne činjenice. Prvo, austrijske zadruge su u spisku navedene bez ikakve pogreške.Potencijalni krivotvoritelj bi morao znati je da je upravo gđa Mag Martina Andexlinger bila zadužena za provedbu nadzora od strane FMA, što nam je ona i potvrdila, morao bi znati i kako izgleda potpis gospođe Andexlinger kao i na kojoj je poziciji zaposlena u FMA. Uz sve to, doista imamo i potvrdu da je FMA vršio istragu i to 2011 godine. FMA je te godine vršila nadzor u svezi slučaja Ivo Sanader i Hypo, te je upravo tijekom tog nadzora utvrđeno da se na računima Ive Sanadera u Raiffaisenlandesbank Austrija nalazi više od 1.400.000 eur-a.
Isto tako, u dnu navedenog Popisa sa imenima poznatih ličnosti, mahom političara, nalazi se potpis gospodina Mag. Markusa Maira koji je u to vrijeme bio ovlaštena osoba za RaiifaisenLandesbank Steiermark AG. U navedenom dopisu gospodin Mair navodi da imaju otprilike 15000 klijenata iz Republike Hrvatske što se preklapa sa podacima sa terena.
Sami oštećenici su više puta postavljali pitanja tko su zadrugari RBA zadruga i odakle zadrugama sa 7,43 eura temeljnog kapitala – iznos od preko pola milijarde eura koji je kroz kredite isplaćen na području Republike Hrvatske?
Nadalje, “navodni krivotvoritelji” morali bi znati i tko je ovlašteni potpisnik u Raiffaisenlandesbank, ali bi isto tako morali i u detalje znati kako izgleda originalni potpis gosp. Mag. Markusa Maiera.
Osim toga, da je dopis FMA na bilo koji način uređivan, krivotvoren ili slično, logično bi bilo da nosi noviji datum, a ne datum od 05.07.2011. godine. Isto tako klijenti navedeni u Popisu navedeni su po abecednom redu, i nabrojani su bivši i sadašnji dužnosnici, saborski zastupnici, neki suci, isto tako i njihove supruge, i druge osobe iz javnog života, ali i iz krim miljea. Potencijalni krivotvoritelj morao bi si dati prilično truda iz javnog života RH izdvojiti ličnosti iz javnog, kulturnog i sportskog života i posložiti spisak po abecednom redu, navesti sve zadruge, te nabrojiti iznose koji bi se, koje li slučajnosti, preklopili upravo sa iznosom kredita plasiranih u RH.
Kolika je vjerovatnost da bi se netko išao poigravati sastavljanjem tako mješovitog i ažurnog spiska, sa popisom imena i zadruga, iznosima kapitala, koji popis, kad ga se detaljnije prouči, upućuje na međusobne poveznice (i nešto zajedničko) brojnih imena koji su u njemu navedeni?
Isto tako, stručnjaci grafolozi i krim forenzičari koje su kontaktirani u svezi autentičnosti dokumenta, a koji se inače bave otkrivanjem krivotvorina, svakako su skrenuli pažnju da u navedenom dokumentu nema odstupanja u tisku, nejednakih crta, svjetlijih i tamnijih tonova, nema nejednakih slova, niti neravnoteže u pisanju, niti se u bilo kojem dijelu teksta vidi da je isti na bilo koji način preuređivan, ili da bi na njemu nešto bilo nadodano.
Brojevi računa i pojedina imena, autentično su prekrižena, kasnijom analizom i istragom utvrđeno je tko su ljudi čija su imena prekrižena, ali sigurno je, da kada bi netko išao svjesno krivotvoriti i podvaljivati dokument tada ne bi ga ostavio takvim originalnim, sa svim zatamnjenim imenima, koja imena je zatamnila osoba koja je popis predala Nenadu Koljaji, već bi ista imena ili izostavio, ili bi ih naveo.
Osim toga, austrijski novinari, austrijske udruge za zaštitu oštećenika od banaka, potvrdile su da je dokument najvjerovatnije autentičan, ali i da postoji i drugi popis, osoba koje su vlasnici računa u austrijskim zadrugama.
RBA – 30 posto godišnja kamata na depozite
Analizom financijskog toka unazad, sve do 1994. godine, u vrijeme kada je novac zarobljen u bankama (stara devizna štednja), novac iz financijskog inžinjeringa, i pribavljen od prodaje dionica, novac doslovno isisavan iz Hrvatske, dolazi se do zaključka da se ni danas službeno ne zna gdje je taj novac završio, a istovremeno se nameće zaključak, da 43 austrijske zadruge nisu mogle sa 7,43 eura stvoriti kapital u iznosu od pola milijarde eura- koliko novca je isplaćeno kroz kredite na području Repblike Hrvatske. A sve te tvrdnje upućuju na činjenicu da bi popis doista mogao biti autentičan, o čemu se trebaju izjasniti institucije koje su zadužene za istraživanje pranja novca i dr. kaznenih djela u Hrvatskoj i izvan nje a ne PR agencije.
Jedno je sigurno, Hrvatskoj nisu potrebne afere Panama Papers i slične da bi se znalo kako se novac opljačkan u Hrvatskoj pere i vraća kroz razna ulaganja u Hrvatsku. Dovoljno je pri trgovačkim sudovima provjeriti, baš kao i u provedenim predstečajnim nagodbama, strane tvrtke koje su u obliku Offshore kompanija vraćaju na hrvatsko tržište kao ulagači i investitori a u naravi su vlasništvo “propalih” poduzetnika i tajkuna.
Za utaju 47,6 milijuna kuna poreza Žužić dobio šest mjeseci zatvora
tajkun Željko Žužić
Velikogorički tajkun Željko Žužić, prijatelj i kum bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića, i suprug sutkinje velikogoričkog Općinskog suda Vesne Žužić u lipnju 2016 godine nagodio se sa tužiteljstvom i dogovorio kaznu radi utaje 47,76 milijuna kuna poreza. Na zagrebačkom Županijskom sudu sporazumno je osuđen na djelomičnu uvjetnu zatvorsku kaznu prema kojoj će u zatvoru morati provesti šest mjeseci, a preostalih sedam mjeseci na uvjetnoj slobodi.
Žužić je na sjednici optužnog vijeća priznao nedjelo i nagodio se s tužiteljstvom. Za utaju 47,6 milijuna kuna poreza osuđen je na 13 mjeseci zatvora, od ćega će sedam mjeseci biti na uvjetnoj slobodi, a šest mjeseci u zatvoru.
Također bit će mu oduzeta imovinska korist od približno 47 milijuna kuna. Prema neslužbenim informacijama navodno je Žužić već uplatio u državni proračun 10 milijuna kuna, dok je kao zalog da će uplatiti i ostatak od 37 milijuna kuna dao poslovnu zgradu u Velikoj Gorici, veličine 5600 metara četvornih.
Protiv Žužića je pokrenut postupak zbog utaje 47,6 milijuna kuna poreznog duga tvrtke Solidum Žužić. Željko Žužić svu je imovinu vrijednu minimalno 437 milijuna kuna svojih tvrtki prebacio na svoje osobno ime, a potom je obustavio poslovanje tvrtki kako bi izbjegao platiti porezni dug.
Željko Žužić izdašno je financirao Mesićevu kampanju na predsjedničkim izborima, a ujedno je i poslovni partner Mesićeva zeta Renata Obranovića. Sada kada se “rasteretio” optužnice, ostalo mu je očigledno dovoljno kapitala iz kojeg može opet financirati kampanju svojega kuma Stipe Mesića.
Stipe Mesić, bivši predsjednik RH, kum Žužićevom sinuVesna Žužić, sutkinja Općinskog suda u Velikoj Gorici, i tajkun Željko Žužić
Novinarka i urednica portala
Tragom istraživanja, Nenad Koljaja dobio je i dokument/Popis sa imenima “zadrugara” tj. vlasnika računa u austrijskim zadrugama. Popis imena sa te liste preklapa se sa imenima liste koju posjeduje KOV – Austrijska udruga žrtava banaka i bankara. Koljaja izvor od kojeg je popis dobio želi ostaviti anonimnim, što je i razumljivo, ali i njegovo pravo propisano zakonom.
