Ovršna mafija provodi lov na nekretnine, Ustavom i zakonima zajamčena prava tek mrtvo slovo na papiru
Datum objave: 15. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/HAZUD
Žrtve kreditnih ureda i nelegalnih austrijskih zadruga i njihove životne i poslovne priče najlakše je opisati u množini, jer su svi mahom žrtve istih osoba.
Zašto žrtve?
„Očajna sam. Na bolovanju sam. Ne mogu spavati. Ne mogu živjeti. Evo, kada sam se u smiraj života okućila u svojoj 55 godini prijeti mi oduzimanje kuće. Sud u Zadru već je donio ovršno rješenje da kuća ide na dražbu ali sam Božjom providnošću to spriječila, doslovce u posljednjoj sekundi. Pretrpjela sam strašnu Golgotu. To nikome ne želim. Niti najgorem neprijatelju. Ali, budite sigurni, kuću ću braniti golim životom……Državne institucije, odvjetnici, jednostavno su zakazali. Pokazali su totalnu nezainteresiranost za moj slučaj. Svojim neodgovornim ponašanjem u konačnici daju blagoslov širenju kriminala. Njihovo ponašanje zasigurno nije u skladu s načelima etičkog kodeksa državnih institucija….Zamislite, posudila sam 44.000,00 kn, vratila sam 25.000,00 kn a sud određuje ovrhu na moju kuću koja najmanje vrijedi 200.000 eur-a. Ostala sam bez ikakvih prihoda. Aktivirana je zadužnica na iznos od čak 500.000,00 kn. I tako, uz tablete, cigarete i moje mačke preživljavam. Nadam se, toplo se nadam da će pravna država proraditi. Vjerujem i da će javno iznošenje moje istine probuditi naš učmali sistem. Naoko, svi smo zaštićeni s milijardu i jednim zakonom, a kad se nađete u konkretnoj situacioji, shvatite da ste kao požutjeli list na stablu koji svakog trenutka treba pasti na tlo. Zar smo se za to borili? Ja sam 1991 godine bila u postrojbi Hrvatske vojske u Šepurinama. Bila sam u Domovinskom ratu. Oh kako to gordo zvuči na sadašnju situaciju…..“
Izigrano je njihovo povjerenje koje su imali u legalno registrirane pravne osobe – trgovačka društva za koja su smatrali da sigurno moraju poslovati sukladno zakonu, Prekasno su shvatili, najčešće tek po ovjeri ugovora kod javnog bilježnika, te drugih dokumenata koje su im djelatnici tih poduzeća u kreditnim uredima „na brzinu“ podmetnuli na potpis istom prilikom, da su zapravo prevareni, i da su upali u kolo iz kojeg se vrlo teško može izaći.
Svi oštećeni obratili su se slijedećim poduzećima na temelju oglasa objavljenim u javnim glasilima, tiskanim medijima, ili su ih pak pročitali negdje usput, priljepljenim na nekom stupu ili zakačenim za brisač na vjetrobranu vozila. Tako su poduzeća; Ekonomska analiza d.o.o., AP Siscija d.o.o., Calisto otpremništvo d.o.o., Mundus Maximus d.o.o., Napredak osiguranje d.o.o., Ekstenzija d.o.o., HZ Sistem d.o.o., Tramontana nautica d.o.o., Optimus Artis d.o.o., Zapata usluge d.o.o., Zapata d.o.o., Olimp d.o.o., BCA Planiranje d.o.o.,, Tetraedar d.o.o., OMH Razvitak d.o.o., Kaligrafija d.o.o., Primorje otprema d.o.o., Zapadni način d.o.o., Silur d.o.o., Poslovna staza d.o.o., Mandat d.o.o., Izuzetak d.o.o., Ari 9000 d.o.o., Verte d.o.o., Zlatni start d.o.o., Invokacija d.o.o., Crvena planeta d.o.o., Kartagina d.o.o., Prva Kartagina d.o.o., Feritas d.o.o., Novi Carthago d.o.o., Fidelia d.o.o, Morski leut d.o.o., Novac na ruke d.o.o., a i druga poduzeća, za koje trenutno nemamo dokumentaciju pa ih ne možemo imenovati, pribavljali klijente ili su služili za naplatu potraživanja za tzv. investitore fizičke osobe iz Hrvatske Romanu Rogić, Frančić Radoslava, te fizičke osobe iz inozemstva Tomaža Potočnika i dr. osobe – tzv. “investitore” a u stvari strance čudnih imena i još uvijek neutvrđenog stvarnog identiteta i postojanja.
Austrijske nelegalne zadruge
S druge strane, oštećenici, ili bolje rečeno žrtve austrijskih zadruga bili su dovedeni u zabludu na gotovo jednak način. Način poslovanja gotovo je jednak onom kako su poslovali kreditni uredi. U Hrvatskoj se pojavio kreditni posrednik, nekad je bio u ulozi odvjetnika, vlasnika kreditnog ureda, zaposlenika nekog državnog poduzeća i sl. Posrednici su nudili brze i povoljne kredite, bez kreditne sposobnosti. Naime, sami posrednici “frizirali” su dokumentaciju kojom se dokazuju primanja, pa su neki čak u praksi otvarali tvrtke u kojima su prijavljivali potencijalne klijente na dva, tri mjeseca, kako bi im platili doprinose u točno onom iznosu koji je bio potreban za dokazivanje boniteta. Interes je bio sveopći, klijentima se žurilo da što prije i uz što jednostavniju proceduru dobiju kredit, dok su posrednici “nudili brda i doline” samo da uberu proviziju od odobrenog i isplaćenog kredita. Sumnje gotovo nije ni bilo, obzirom da su kredite nudili odvjetnici, direktori poduzeća, ozbiljni poslovni ljudi koji su većinom ulijevali povjerenje.
Austrijskih zadruga, koje nisu imale registrirane podružnice na području Republike Hrvatske ima više od 40. Popis svih zadruga kao i opisane povrede zakona možete vidjeti OVDJE.
Priča svih zaduženih ljudi počela je na jednak način
Teška financijska situacija, prijavljeni na najmanju osnovicu u poduzećima u kojima su zaposleni, uz postojeće kredite koje su imali u bankama, minuse na tekućim računima, ili brojne druge obveze koje su imali, teško su preživljavali, a podići kredit u bankama bilo je uz bonitet koji su imali, gotovo nemoguće. Stoga su oglasi koji su doslovno mamili, bili i više nego dobrodošli. „Kredit u samo 24 sata“…. „Krediti bez utvrđivanja boniteta“ …… “Hipotekarni krediti bez utvrđivanja kreditne sposobnosti“…… „Krediti na vozila“, „Isplata domah“ …… i slični naslovi od prve su zvučali – više nego prekrasno. Ljudima koji se svakog sutra užasno boje jer im već sutra može stići neki prijedlog za ovrhu, račun koji ne mogu platiti, školarina za dijete, liječnički troškovi, bili su razlozi da su ovi ljudi bili prisiljeni založiti svoju imovinu da bi dobili prijeko potrebna financijska sredstva. Nisu to bili ni glupi, a ni siromašni ljudi. Njihovo bogatstvo samo je bilo sadržano u vrijednim nekretninama, naslijeđenim ili stečenim od roditelja, a u vrijeme krize tj. recesije istu je bilo vrlo teško unovčiti.
Na prvom razgovoru u „kreditnom uredu“ ili s “posrednikom zadruge” prvo se provjeravao vlasnički status i je li nekretnina bez tereta. To je bio jedini preduvjet sklapanja posla. Isti postupak je bio i oko automobila, koji su morali biti vlasništvo zajmoprimca. Očajni ljudi nisu shvatili način na koji ovi „kreditni uredi“ i “nelegalne zadruge” koji su bez ikakvih dozvola Ministarstva financija i bez dozvola HANFE isplaćivali novac, zapravo funkcioniraju.
Način poslovanja kreditnih ureda
Kod javnog bilježnika, prilikom potpisa ugovora, u ugovoru je stajao iznos novca približan prethodnom dogovoru u „kreditnom uredu“, no prvi šok nastupio bi neposredno po potpisu. Nitko od zajmoprimaca nije dobio na ruke isplaćene iznose navedene u ugovoru u kojima je bila naznačena i kamata, u pravilu 6-7% godišnje, već su ti iznosi bili upola manji od onih naznačenih u ugovorima. Na pitanje što to znači u pravilu su dobili odgovor da je to samo za početak, radi provjere urednosti plaćanja, a ako budu nekoliko mjeseci uredno podmirivali rate, dobiti će ostatak novca uskoro. Slijedeći šok koji je uslijedio bio je kad bi oštećeni došli svojim domovima i na miru pogledali što sve u ugovorima koje su netom potpisali zapravo piše. Ti tzv. „kreditni uredi“, koji su svoje poslovanje opravdali Zakonom o potrošačkom kreditiranju, a koji nema apsolutno nikakve poveznice s njihovim stvarnim djelovanjem, dobro su se zaštitili, pa su svojim klijentima dali upute da uplate vrše u uredima kod trećih lica, odnosno pravnih osoba, a ne kod onih koji su naznačeni u ugovorima.
Osim toga, postoje različite vrste ugovora. Sklapali su se ugovori svih oblika. Ugovori o zajmu sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava, Fiducijarni ugovori sa zasnivanjem fiducije odnosno uvjetnog vlasništva, ili pak, ono što je najgori oblik zlouporabe i najteže za oštećene – sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine, a odmah potom i sklapanje Ugovora o najmu iste te nekretnine u kojoj bi zajmoprimac nastavio – umjesto plaćanja rate kredita plaćati stanarinu odnosno najamninu vlastitog stana.
Djelatnici u tim „kreditnim uredima“ pažljivo su selekcionirali klijente, te su razumno donosili odluke. Odabirali su ljude koji su bili u najtežim životnim i financijskim situacijama te su njihovo stanje iskoristili da bi im Ugovorom o kupoprodaji odmah u startu oteli nekretninu, dok su ostale zastrašivali telefonskim pozivima iz raznih call centara i osobnim posjetama utjerivača dugova. Uglavnom su svi oštećeni suglasni da se radi o istim osobama koje su ih nazivale ili posjećivale uvjeravajući ih da moraju jednokratno isplatiti iznos iz ugovora ili će ih deložirati iz domova, bez obzira o kojem obliku ugovornog odnosa se radi.
Ljude – zajmoprimce, žrtve kreditnih ureda počela je hvatati panika pa su počeli istraživati o kakvim poduzećima se radi i tko su zapravo „investitori“ s kojima su sklopili ugovor. Uhvaćeni u mrežu vlastitog nastojanja da se izvuku iz postojeće teške financijske situacije ostali su bez automobila, koje su ovih kreditni uredi doslovno otimali zajmoprimcima neposredno nakon što bi oni deponirali ključ i knjižicu u njihovom uredu, ostali su bez stanova i kuća za koje su odmah, pri prvoj realizaciji sklopili Ugovor o kupoprodaji, Ugovor o najmu, te Izjavu da će dobrovoljno iseliti iz stana ili kuće ukoliko ne plate rate/najamninu po dogovoru. U Izvansudskoj nagodbi koju bi im ponudili da potpišu stoji i klauzula da „sve strane ove nagodbe izjavljuju da se uz ispunjavanje svih uvjeta i odredbi ove izvansudske nagodbe odriču rješavanja nesuglasica ispred suda ili bilo koje druge institucije, te da nemaju žalbe protiv ni jedne strane u poslovima, jedna do druge, i isto tako prema drugima, u poslovima (posrednik bilo koje strane, opunomoćenik bilo koje strane, zakoniti zastupnik s bilo koje strane, kredit ured, itd.). Dužnik neopozivo izjavljuje da citirani ugovor o zajmu nema značenje prekomjerne imovinske koristi, te da pri potpisu istog nije bio u nuždi niti teškoj materijalnoj ni financijskoj situaciji, kao što nije ni pri potpisu ove nagodbe. Sve strane su suglasne da nisu bile pod bilo kavkim pritiskom prilikom potpisivanja ove nagodbe, te potpisivanjem ove nagodbe stranke izjavljuju da prihvaćaju navedene uvjete, činjenice, odredbe i obveze.“
Postojao je i drugi način pristupa kreditnim žrtvama, pa ukoliko su posudili manji iznos, koji nije u početku bio osiguran hipotekom ili automobilom, prvo bi selili urede sa lokacije na lokaciju kako ih zajmoprimci ne bi uspjeli odmah pronaći, a potom, su im obračunali rate + zatezne i redovne kamate, te opomene u visokim iznosima, ili bi im jednostavno – otkazali zajam i proglasili ga dospjelim. Tada bi se ipak pokazali „dobrima i razumnima“, te su ponudli zajmoprimcima da načine reprogram svojih obveza, i pred njih bi stavili nove ugovore. U te ugovore mahom su uvrštena postojeća potraživanja, kamate, zatezne kamate, opomene, troškovi javnog bilježnika i slično, iznos je u pravilu udvostručen, a obvezno je i zasnivanje založnog prava na nekretninama koje su zajmoprimci posjedovali. Odmah, 2010 godine, brojne žrtve ovih kreditnih ureda prijavili su svoj slučaj pojedinačno – nadležnim policijskim postajama, a nakon akcije USKOK-a u maju 2012 godine, tijekom koje su brojni djelatnici ovih ureda uhićeni i pritvoreni, i USKOK-u.
Očekivali su brza rješenja njihove noćne more, no uhićenje i pritvor tih osoba nije im donio mir. Kreditni uredi i danas posluju posvuda, pod novim imenima i na novim adresama.
Unatoč uhićenjima i zatvaranjima postojećih „kreditnih ureda“ pozivi iz call centra nisu stali, a pritisak na njih da plaćaju dug sada opet drugim pravnim i fizičkim osobama, pa i odvjetničkim uredima, nastavio se. Ljudi su ohrabreni akcijom USKOK-a ponovo prijavili iznudu, prisilu, prijetnje nadležnim institucijama, no svakodnevno su slušali direktne prijetnje kako će ih iseliti iz njihovih kuća. Stoga su mnogi podigli tužbe za ništetnost Ugovora o zajmu, ništetnost ugovora o kupoprodaji, ništetnost ugovora o najmu, kao i drugih sklopljenih i solemniziranih isprava a koje su sklopljene u zabludi. Oštećeni su sa područja Zadra, Osijeka, Siska, Daruvara, Varaždina, Čakovca, Zagreba, Rijeke, Opatije, i mnogih drugih gradova pa su se i parnični postupci nastavili voditi pred tim – mjesno nadležnim sudovima. Do sada je velik broj oštećenih uspjelo u svojim postupcima te su ishodili presude kojim se ovi ugovori proglašavaju ništetnim. Jedna od takvih presuda donešena je pred Općinskim sudom u Zadru, u kojoj je uspjela vrlo hrabra gdja G.K., a slijedeća se očekuje pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici. Tri sada već pravomoćne presude su donešene u Zagrebu. USKOK je odredio zabilježbu plombi na dijelu nekretnina, njih oko 275, međutim, mnogi od žrtava još uvijek nisu zaštićeni, a i postupci idu sporo.
U međuvremenu, računi su im blokirani čekovima, bjanko zadužnicama koje su ispunjeni na deseterostruko veće iznose od onih koje ovi uredi potražuju.
Tijekom cijelog perioda, dužnici ovih kreditnih ureda nemaju mira
Iako ne osporavaju svoj dug, i većina ih je ili otplatila zajmove do kraja, (prema iznosima koji su im isplaćeni), ili još uvijek plaćaju, a ipak su i nadalje izloženi svakodnevnim telefonskim pozivima, prijetnjama, iznudama, kojim im se prijeti da će ih „već sutra“ iseliti iz njihovih domova. Tako ustavna prava postaju samo tek slova na papiru, jer je na njihove nekretnine nastupio pravi lov. Odvjetnik iz Zadra, I.M. prema obavijestima koji su proslijeđeni zajmoprimcima cesijom je preuzeo potraživanja u ime zajmodavaca. Isti je pismom proslijedio zajmoprimcima obavijest da su nadalje dužni plaćati obveze po zajmu na njegov žiro račun u Raiffeisen banci. Međutim, pri osobnom kontaktu s njegovim uredom, on tvrdi suprotno, tj. da on samo zastupa svoje klijente iz Hrvatske i inozemstva tzv. „investitore“, ali ne i da je preuzeo potraživanja od svojih klijenata, što je suprotno obavijesti koje je poslao drugoj ugovornoj strani odnosno zajmoprimcima. Najčešće ovaj odgovor daje kad ga se zatraži da izda Pismo namjere ili Brisovno očitovanje za nekretnine na kojima je upisano založno pravo u korist zajmodavaca, jer mnogi su dužnici do sada već otplatili cjelokupan iznos, i puno više od toga, a ne mogu osloboditi svoje nekretnine tereta.Ljudi su ogorčeni, ne razumiju kako je moguće da u jednom gradu npr. Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel uzastopno, u više navrata odbija zabilježbu spora u zemljišnim knjigama, dok u drugom gradu ne samo da je temeljem istog postupka takva zabilježba prihvaćena (što je i po Zakonu o zemljišnim knjigama propisano). Ista situacija je i u sporovima.
Neujednačena sudska praksa dovodi građane Hrvatske do ludila
Oštećene žrtve međusobno komuniciraju, izmjenjuju iskustva, razgovaraju, pomažu jedni drugima i obaviješteni su npr. kakvu odluku u kojem postupku je donio koji sud i kako teku parnice. Osim toga, sve žrtve ovih kreditnih ureda ogorčeni su činjenicom DA SU SVE PODUZELI po zakonu, u zaštitu svojih Ustavom i Zakonom zajamčenih prava, da su kaznene prijave podnijeli prije jako dugo vremena, također i tužbe za ništetnost sklopljenih ugovora, a da su unatoč tome pojedinci zaštićeni, dok drugi to očigledno nisu.
Isto tako im je neshvatljivo, kako i na koji način su ti „kreditni uredi“ koji i nisu ovlašteni za financijsko poslovanje ipak uspjeli registrirati svoja poduzeća i djelovati bez potrebnih i zakonom propisanih dozvola. Također su ogorčeni što upravo ta i takva poduzeća nisu na udaru inspekcija i Ministarstva financija, umjesto poduzetnika proizvođača i malih obrtnika nad kojima se sustavno provode porezni nadzori. Množenjem brojke od 40.000 ljudi sa minimalnim iznosom od 10.000,00 eur-a, a mnogi su podigli puno značajnije iznose, na koje su plaćali dvostruko veće iznose od onih koji su im isplaćeni, plus kamata koja iznosi 6-7 % na ugovoreni iznos, dobiva se iznos od vrtoglavnih 400.000.000 eur-a, iako su isplaćivani iznosi a i obračunana kamata puno veća.
No to je tek onaj dio koji se vrtio po žiro računima tih pravnih osoba tzv. „kreditnih ureda“. Vrijednosti nekretnina i vozila oštećenih zajmoprimaca koje su zapravo „meta“ kreditnih ureda – daleko su veće od spomenutog iznosa.
Odvjetnici koji zastupaju zajmodavce i kreditore imaju registrirane i Agencije za nekretnine!!!
Očigledno je da u vrhu Države nema interesa da se građani zaštite, jer je nemoguće da u pravnoj državi u kojoj su pravo i pravda osnov i temelj življenja ovakav kriminalno-mafijaški lobi može proći nekažnjeno i „bez čvrstih dokaza“ na temelju kojih bi se podigla optužnica a žrtvama kaznenih djela ovih trgovačkih poduzeća i njihovih zakonskih zastupnika da se sukladno Zakonima i Konvencijama namiri nastala šteta i vrati njihova imovina.
Riječi jedne od žrtava Kreditnih ureda svojedoče o stanju u kakvom se ti ljudi nalaze; „Očajna sam. Na bolovanju sam. Ne mogu spavati. Ne mogu živjeti. Evo, kada sam se u smiraj života okućila u svojoj 55 godini prijeti mi oduzimanje kuće. Sud u Zadru već je donio ovršno rješenje da kuća ide na dražbu ali sam Božjom providnošću to spriječila, doslovce u posljednjoj sekundi. Pretrpjela sam strašnu Golgotu. To nikome ne želim. Niti najgorem neprijatelju. Ali, budite sigurni, kuću ću braniti golim životom……Državne institucije, odvjetnici, jednostavno su zakazali. Pokazali su totalnu nezainteresiranost za moj slučaj. Svojim neodgovornim ponašanjem u konačnici daju blagoslov širenju kriminala. Njihovo ponašanje zasigurno nije u skladu s načelima etičkog kodeksa državnih institucija….Zamislite, posudila sam 44.000,00 kn, vratila sam 25.000,00 kn a sud određuje ovrhu na moju kuću koja najmanje vrijedi 200.000 eur-a. Ostala sam bez ikakvih prihoda. Aktivirana je zadužnica na iznos od čak 500.000,00 kn. I tako, uz tablete, cigarete i moje mačke preživljavam. Nadam se, toplo se nadam da će pravna država proraditi. Vjerujem i da će javno iznošenje moje istine probuditi naš učmali sistem. Naoko, svi smo zaštićeni s milijardu i jednim zakonom, a kad se nađete u konkretnoj situacioji, shvatite da ste kao požutjeli list na stablu koji svakog trenutka treba pasti na tlo. Zar smo se za to borili? Ja sam 1991 godine bila u postrojbi Hrvatske vojske u Šepurinama. Bila sam u Domovinskom ratu. Oh kako to gordo zvuči na sadašnju situaciju…..“
Niz se može nastaviti, ovo su riječi koje ponavlja svaka od žrtava kreditnih ureda…..
Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,
Nema komentara:
Objavi komentar