NEKA
MI SUDI HRVATSKA
Knjiga "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe" napisana je 2009 godine, tiskana je 2010 godine u 1500 primjeraka. U knjizi nisu napisana imena likova, iz straha za vlastiti život i za život članova obitelji. Novinar Darko Petričić rekao je prije tri godine "Trebala bi načiniti novo izdanje, sa imenima i prezimenima svih likova, vrijeme je da se zna tko je pljačkao, i kako to izgleda, tko su ti ljudi.......Tada sam osjećala silan strah, zbog djece, ne zbog mene. Danas sam čvrsto uvjerena da Darko Petričić ima pravo.
Da sam tada, 2009 godine u knjizi navela sva imena pljačkaša i kriminalaca s kojima sam se morala suočiti, danas ne bih preživljavala sve ove podvale i napade od istih ljudi koji su i tada ucjenjivali i vršili reket, jer bi se znalo tko su likovi iz knjige, kao što bi se i ovi današnji tirani mogli jednostavno prepoznati.
Da sam navela imena ništa se ne bi moglo sakriti, međutim, i ovako sadržajno, mislim da se sasvim jasno da isčitati imena svih ljudi opisanih u knjizi, iako nisu navedeni................ Zato, za koji dan slijedi izdanje sa svim imenima.......Većina čitatelja šokirana je sadržajem knjige, jer preživjeti sve opisano, pa i puno gore od toga..... doista je Božji dar....... Knjigu čitajte u nekoliko nastavaka......... a oni koji žele primjerak tiskanog izdanja mogu me kontaktirati na mail landekanada@gmail.com
Nada Landeka
Slijedi inauguracijski govor predsjednika Josipovića kao uvod!
Slijedi inauguracijski govor predsjednika Josipovića kao uvod!
Hrvatska hoće
pobijediti krizu i postupno postati zemljom rada i blagostanja!....
...ključni
izvor moje motivacije bila je PRAVDA, moralna i pravna podloga za novo i bolje
društvo. Ostvarili smo državu, ali su pravda i pravednost vrijednosti koje tek
trebamo pronaći u njihovoj punini.
Snaga, odgovornost i odlučnost često su ostajale skrivene. Danas ih ponovno pronalazimo jer su one nužne da bismo mogli slijediti istinsku pravednost i domoljublje. Pravednost koja ne čini iznimke i domoljublje koje ne počiva na osobnom interesu, koje ne ostaje samo na riječima, nego domoljublje koje se potvrđuje djelima i ogleda u rezultatima. Došlo je vrijeme da se Hrvatska preispita i odlučno promijeni ono što je pogrešno, ono što ljude čini nejednakima, što ih dijeli i ponižava.
Snaga, odgovornost i odlučnost često su ostajale skrivene. Danas ih ponovno pronalazimo jer su one nužne da bismo mogli slijediti istinsku pravednost i domoljublje. Pravednost koja ne čini iznimke i domoljublje koje ne počiva na osobnom interesu, koje ne ostaje samo na riječima, nego domoljublje koje se potvrđuje djelima i ogleda u rezultatima. Došlo je vrijeme da se Hrvatska preispita i odlučno promijeni ono što je pogrešno, ono što ljude čini nejednakima, što ih dijeli i ponižava.
Nije
samo riječ o tome da moramo mijenjati zakone i donositi nove ili bolje. Riječ
je o tome da svatko od nas počne mijenjati sebe. Jer temelj pravde uvijek smo
mi sami, jer je svatko od nas taj koji svojim ponašanjem stvara ili negira
pravednost.
Zato,
ne smijemo se bojati, ne smijemo šutjeti, ne smijemo okretati glavu!
Hrabrost
je ta koja pobjeđuje nepravdu, koja ostvaruje bolje, pravednije društvo,
društvo u kojem svaki građanin ima jednaka prava i jednaku šansu da se školuje,
zaposli, zarađuje toliko da od toga njegova ili njezina cijela obitelj može
pristojno živjeti, pravo da ima državu koja poštuje i štiti ljudska i druga
prava svih svojih građana.
U
borbi za pravednost ja ću, kao predsjednik Republike Hrvatske i kao njezin
građanin, biti prvi i nikada se neću umoriti.
Inzistirat
ću na razvoju države utemeljenom na vrijednostima odgovornosti, poštenja,
povjerenja, poštovanja i načelima jednakih mogućnosti, nediskriminacije i
vrednovanja kroz znanje i rad, jednom riječju - na pravednosti. Inzistirat ću
na razvijanju sustava koji će potaknuti građane da prihvate i žive ove
vrijednosti i načela, a ne da se osjećaju gubitnicima ako to čine. Drugim
riječima, inzistirat ću na sustavu u kojem će biti kristalno jasno da se
korupcija i kriminal ne isplate.
Imovina
i društveni status stečeni na kriminalnoj osnovi neće biti dugoga vijeka.
Vratit ćemo ljudima dostojanstvo i vjeru u to da se poštenje i odgovornost
isplate.
Velika je odgovornost svih nas u ostvarivanju takve države i društva. Ja tu odgovornost prepoznajem i spreman sam svojim primjerom i radom potaknuti institucije, a time i građane, da krenu tim putem.Ali vidim da danas praktično svi težimo biti na tome putu. Vidim spremnost da se krene tim putem i novu snagu koja se rađa, snagu koja je spremna iznijeti dubinske reforme koje će Hrvatsku učiniti boljom i pravednijom.
Velika je odgovornost svih nas u ostvarivanju takve države i društva. Ja tu odgovornost prepoznajem i spreman sam svojim primjerom i radom potaknuti institucije, a time i građane, da krenu tim putem.Ali vidim da danas praktično svi težimo biti na tome putu. Vidim spremnost da se krene tim putem i novu snagu koja se rađa, snagu koja je spremna iznijeti dubinske reforme koje će Hrvatsku učiniti boljom i pravednijom.
Malodušje
i nemoć ostavimo prošlim vremenima, a u novo vrijeme unosimo i novu odlučnost.
Zato vas molim, ni u jednom trenutku ne zaboravite da je ovo vaša zemlja, u
vašim rukama i da nema drugoga gospodara osim vas! Trebam Vladu, Sabor,
političke stranke, ali prije svega vas - dragi građani ove lijepe zemlje.
Zajedno ćemo ispisati novu stranicu naše povijesti. Krećemo na jedan novi put,
put stabilnije, sigurnije i gospodarski razvijenije zemlje, na put demokratskog
i kulturnog napretka i socijalnog blagostanja. Put koji nije brz, put koji nije
lagan. Bit ćemo snaga koja mijenja izgled ove zemlje, ruši temelje nepravdi i
stvara novu Hrvatsku.
Bit će to napokon zemlja kakvu zaslužujemo, bit će to lijep, poželjan dom svih poštenih ljudi.
Bit će to napokon zemlja kakvu zaslužujemo, bit će to lijep, poželjan dom svih poštenih ljudi.
Dr. Ivo Josipović, hrvatski predsjednik, inauguracijski govor
UVOD
KADA JE ULOG
ŽIVOT, TADA SVAKI TRUD I BORBA IMAJU SMISAO
Život se sastoji od ljubavi i mržnje, pravde i nepravde, pozitivnog i
negativnog, bogatstva i siromaštva, dobra i zla. Mene je u životu uvijek vodilo
samo dobro, za sreću mi je bilo dovoljno da sam
ja nekog usrećila, za zadovoljstvo da mi je obitelj sretna i zadovoljna, djeca zdrava,
a za posao da napreduje zahvaljujući isključivo
marljivom radu i stalnom trudu. No tanka
je nit između svega gore opisanog.
Kad te napadaju i gaze u ljudskom je karakteru da se branimo, da tražimo
pravdu, da se borimo i dokazujemo istinu.
U jednom trenu čovjek shvati da je između sreće i nesreće samo jedan
labavi most, između zadovoljstva i nezadovoljstva često se ispriječi
zavist, jal, zloba, a između uspona i pada stoji samo
jedna tanka nit.
Često se dogodi da vas, bez vaše krivnje nepravedno osude ili krivo
okarakteriziraju a tad slijedi teška i dugotrajna borba. Nekoga slomi, nekoga
ojača.
Moj život je
neprekidna borba. U jeku te borbe, boreći se za istinu i pravdu, za
egzistenciju, za obitelj, za pravilan odgoj djece, kroz moj život su prolazili
mnogi ljudi.
Neki od njih
ostali su uz mene kao doživotni prijatelji, dok su drugi pokašavali unijeti nemir,
prevariti, oteti, uništiti. Oni su ostavili dubok trag svojih postupaka.
Nije im važno
na koji način nešto stječu, važno je samo
otimati i činiti zlo. To ih hrani.
Ova knjiga
napisana je prvenstveno zbog mene i mog prava na istinu, zbog moje djece koja su mi
pružila bezrezervnu podršku i ljubav u vrijeme kad bez njihove podrške ne bih mogla
izdržati, zbog onih koji su mi vjerovali i još uvijek vjeruju, bili su i ostali
moji prijatelji, zbog svih onih koji me poštuju znajući kroz kakve teškoće
prolazim, i zbog mojih sunarodnjaka koji
trebaju sve ovo saznati.
Zbog svih
onih koji su dali svoj život za našu domovinu, vjerujući i nadajući se boljem sutra. Za sve one koji su krvlju natopili ovu
zemlju, za sve nevino stradale i za one koji nisu smogli snage dignuti glavu i
reći ne. Dosta je....
Kad sam bila
mala djevojčica, često se događalo da su moji roditelji, ili roditelji mojih
prijateljica tražili krivca kad se nešto slomi ili razbije. U strahu od kazne
tada se znalo dogoditi da netko prstom pokaže na drugog krivca kako bi bili
pošteđeni.
Očigledno,
neki ljudi u Hrvatskoj još uvijek nisu odrasli već misle da je pokazivanje
prstom na druge i prebacivanje krivnje, u namjeri da poštede sebe još uvijek
samo dječja igra.
I
SUOČEN S PLANINOM, NEĆU ODUSTATI. NASTAVIT ĆU SE PENJATI DOK JE NE
PRIJEĐEM, PRONAĆI ĆU PROLAZ KROZ NJU, TUNEL U NJOJ, ILI ĆU JEDNOSTAVNO STATI I,
S BOŽJOM POMOĆI, PRETVORITI JE U ZLATNI RUDNIK.
Robert H. Schuller
Put do uspjeha
i do novca nekad je jednostavan i lak, no
način stjecanja i vraćanja novca nekad je sličniji mljevenju u žrvnju,
nego stvarnom životu. Svi mi ponekad lakomisleno i naivno pomislimo kako ćemo nešto
jednostavno riješiti, ili kako će se stvari riješiti same od sebe. Vjerujemo u
pravdu i pravosuđe, no cijena koju
plaćamo za svoju vjeru i naivnost je jednostavno preskupa.
Ovo je priča
o životu i o načinu na koji pojedinci stječu novac u Hrvatskoj, o kojem se inače javno ne govori.
Svi smo
upoznati sa stanjem u našoj zemlji, ali nam je draže ne pričati o njemu. Baš
kao i o pravom bolesniku, kojeg kada imamo u kući, izbjegavamo bilo kakav
razgovor o bolesti, tako se i u našoj domovini izbjegava priča o zlu i
korupciji koja vlada kao da ćemo time postići da toga nema.
Za napisati
ovu priču potrebna je iznimna hrabrost i odvažnost koja autorici ove knjige ne nedostaje.
Ovakve priče
se inače zataškavaju, sakrivaju pod tepih, i nikad nitko se nije usudio
ispričati ju glasno, a kamo li napisati na papir i objaviti.
Doduše, nikad
nitko ju i nije mogao ispričati, jer
koliko znam, rijetki su do sada preživjeli ovakove situacije i nisam sigurna da
li je tko imao snage preživjeti.
Uglavnom svi
koji jednom uđu u ovo kolo, iz njega
više ne izlaze. Ili završe na vješalima, otruju se, bace pod vlak, uguše plinom, ili odaberu neko brzo sredstvo za koje
misle da će riješiti problem u koji su upali, ili kao krajnju opciju proizašlu
iz samog očaja izaberu ubiti suprotnu stranu nadajući se izlazu iz situacije u kojoj se nalaze ili konačnim
privlačenjem pažnje.
Izlaza na žalost
često nema na način da potražimo za sebe
pravdu ili pomoć od nadležnih institucija.Izlaz je samo u nama samima, i samo
silan i nadljudski napor, poznavanje zakona, psihologije ljudi i proučavanje svih mogućnosti koje su nam
dane, kao i otpor koji pružimo može dati
rezultat i pomoći nam da se izvučemo. Bitno je pri tome ostati normalan, zdrav
i stabilan, jer nervozan čovjek čini gluposti i ne nalazi prava rješenja.
Kamatari,
reketari i ucjenjivači su rak rana koja je duboko zahvatila tkivo u našoj
državi, napravila metastaze u svim porama, i nikakva terapija, pa niti kirurški
rez ovog trenutka ne može sanirati posljedice koje su nastale od kamatarenja,
reketarenja i ucjena.
Iznaći izlaz
iz ove situacije znači biti ludo hrabar, imati sreće, biti poseban, jedinstven,
biti čudo.
Jer samo se
čudom može opisati činjenica da se iz žrvnja izađe nesamljeven i normalan.
No nisu samo
kamatari zlo koje buja u Hrvatskoj. Tu su i sve ostale strukture, naročito osobe
koje imaju pristup informacijama, koje su upućene u sve tajne građana i koje
tim tajnama barataju kao izvorom i sredstvom zarade. Kad jednom posegnu za informacijama o vama, tada znajte
da ste im poput lovine, na meti, i da neće prezati od ničega da vas uhvate u
stupicu. Dovoljan im je vaš matični
broj, vaša adresa, fotokopija osobne iskaznice, pa čak i samo vaš broj telefona
ili mobitela da bi o vama saznali baš sve, a tada, kad sve znaju lako im je sve činjenice upotrijebiti onako kako njima najbolje
odgovara.
Na žalost,
zakon je tako složen da se većina njih ne boji posljedica, a s obzirom da su
većina ucjenjivača u istom krugu, svi jedni druge podržavaju i medjusobno se štite. Kriminalci su dobro
povezani sa sudstvom, stečajnim upraviteljima, policijom, upraviteljima
zatvora, odvjetnicima, svima jer zlatno je pravilo da je novac najčvršći most i
ne postoje različitosti koje on ne može
spojiti.
Nema komentara:
Novi komentari nisu dopušteni.